Aleksa Šantić ima spomenik prirodne veličine u Šantićevom parku (naselje Luke), muzej -spomen kuću na Brankovcu, ulicu, gimnaziju, večeri poezije, kafić, web stranicu, a snimljena je i serija po njegovu životu.
Nije lako pisati o Aleksi Šantiću, velikom romantičaru i vizionaru, pjesniku i kreatoru duha mostarskog, velikom gubitniku u privatnom životu i čovjeku sa neizmjernom tugom.
Pjesnik je rođen u strogo patrijarhalnoj, bogatoj mostarskoj trgovačkoj porodici, u konzervativnoj društvenoj sredini, u kontroverznim vremenima s jakim stavovima koji se nikako ne krše te 1868. godine.
Vrlo mlad pisao je, zaljubljivao se i momkovao. Pjesnikova (mnogi bi rekli) najveća ljuba bila je Slavonka Anka Tomlinović, kćerka siromašnog fotografa došljaka, čiji status se nikako nije uklapao u ono što je Aleksova porodica smatrala prigodnim. Uprkos velike ljubavi, koja je često bolila Aleksa ipak ostavlja Anku pod pritiskom svoje porodice. Ovaj životni momenat pjesnik je prezirao, krivio je sebe, gušio se iznutra i nazivao kukavicom.
Nešto kasnije sudbina se opet poigrala sa Šantićem i vratila mu dug koji je nanio Anki. Naime upoznaje Zorku Šolinu, mladu i bogatu Mostarku, koja opet zbog interesa svoje porodice napušta pjesnika.
Legendarni mostarski pjesnik Aleksa Šantić nije bio zaljubljen u Eminu Sefić, jer u vrijeme kada joj je posvetio stihove ona je imala tek jedanaest godina. Pjesma je napisana po narudžbi beogradskog lista a cilj joj je bio opisati Bošnjake u tom kraju. Aleksa se odlučio za ljubavnu pjesmu.
U njegovom životu potom slijede razočaranja, siromaštvo, bolest, usamljenost, te prerana smrti u 55. godini života. Umro je u ljubavnim mukama.
Aleksa Šantić ima spomenik prirodne veličine u Šantićevom parku (naselje Luke, Mostar) pored koga je odmah i spomenik Emine, spomen sobu u Muzeju Hercegovine odjeljenje koje se nalazi u Ćorovića kući (Titova ulici br. 178. Spomen kuća je otvorena za posjetitelje radnim danom od 9:00 – 14:00 sati.), potom ulicu, gimnaziju, večeri poezije, kafić, web stranicu, a snimljena je i serija po njegovu životu.
Umro stari pjesnik, umrla Emina, ostala je pusta bašča od jasmina. Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće, pjesma o Emini nikad umrijet neće.
Elvira Leka, Furaj.ba
