Ana Vasić i Vesna Majstorović – Na Baliju i Zapadnoj Sumatri učimo...

Ana Vasić i Vesna Majstorović – Na Baliju i Zapadnoj Sumatri učimo tradicionalne plesove

Iako obje borave u Indoneziji, Ana i Vesna su raspoređene u različite grupe i smještene na različitim otocima

Autor teksta: Samila Ivković

Ana Vasić i Vesna Majstorović diplomirale su na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, a ovo ljeto su, dobivši Indonesian Arts and Culture Scholarship stipendiju, imale priliku iskusiti život u Indoneziji i naučiti osnove indonežanskog jezika, upoznati se s kulturom, običajima, plesom i muzikom… Ni Ana, ni Vesna nisu profesijom vezane za ples, ali su se njihova interesovanja uvijek kretala poljima umjetnosti.

– Bavim se crtežom, ilustracijom, video umjetnošću, ali ples i performans su uvijek bili van moje zone komfora. Bilo je veoma interesantno učiti nešto novo i drugačije s čim nikada nisam imala dodira – priča Ana Vasić, a njena kolegica Vesna Majstorović dodaje da se ni ona ranije nije bavila plesom.

– Po zanimanju sam vizuelna umjetnica,  a prije nego sam postala stipendista IACS-a nisam imala nikakvog iskustva što se tiče plesa. Kad sam vidjela poziv za učešće u programu, nisam imala predstavu o čemu se radi, s obzirom na to da su kultura i umjetnost široki pojmovi, ipak sam se odlučila prijaviti – kaže Vesna.

Vesna Majstorović

IACS (Indonesian Arts and Culture Scholarship) je tromjesečni program razmjene učesnika iz cijelog svijeta (od 21 do 27 godina), koji tokom boravka na 6 različitih ostrva u Indoneziji, uče različite tradicionalne plesove i upoznaju se s muzičkim instrumentima koji su zastupljeni na određenoj lokaciji. Osim plesa i muzike, učesnici svakako imaju priliku da saznaju mnogo o lokalnom načinu života i običajima.

Indonezija je za Vesnu i Anu, prije samog odlaska bila nepoznanica, što je, između ostalog, bio i jedan od razloga zbog kojeg su se prijavile za ovu stipendiju. Trudile su se da nemaju nikakva očekivanja, jer nisu mogle ni zamisliti šta ih čeka u Indoneziji.

Ana Vasić

– Bilo je malo straha u početku hoću li se adaptirati na život koji je potpuno drugačiji od onog u Bosni i Hercegovini, ali već nakon nekoliko sedmica sve je došlo na svoje. Bilo se vrlo lako naviknuti na njihov miran i opušten način života – kaže Ana, a Vesna kaže da je za nju prvi mjesec boravka u Indoneziji bio kulturološki šok.

– To je bio period privikavanja; na kulturu ponašanja, na običaje, oblačenje, hranu, na saobraćaj – koji je haotičan! Pored indonežanske kulture, tokom ova 3 mjeseca, također sam imala priliku upoznati kulturu učesnika iz drugih zemalja, posebno mi se dopala kultura Južne Koreje i Vijetnama. Njima je interesantna kultura učesnika s Balkana, pogotovo jer se naše tradicionalne nošnje i tradicionalna jela veoma razlikuju od njihovih.

Iako obje borave u Indoneziji, Ana i Vesna su raspoređene u različite grupe i smještene na različitim otocima. Ana je za vrijeme tromjesečnog programa smještena na Baliju, dok Vesna boravi na Zapadnoj Sumatri.

– Svaki radni dan boravimo u našem Sanggaru “Semarandana” gdje imamo časove tradicionalnog plesa, časove muzike na kojima učimo da sviramo balinežanski gamelan, časove slikarstva, indonežanskog jezika, a pošto boravimo s lokalcima, svakodnevno nas uče njihovoj filozofiji, vjerovanjima i običajima. Učestvovali smo u mnogim ceremonijama, posjećivali hinduističke hramove gdje smo prisustvovali svetom plesu koji se izvodi isključivo u hramovima, bili smo gosti na nekoliko tradicionalnih vjenčanja – kaže Ana.

Vesnin boravak na Zapadnoj Sumatri, priča nam, ostat će zauvijek u njenom sjećanju. Ovdje je stekla neka nova znanja i iskustva koje se ne mogu naučiti u školi, a koja joj pružaju potpuno drugačiju sliku svijeta, ali i mjesta odakle dolazi.

– Časovi plesa su bili izuzetno naporni, s obzirom na to da smo se 3 mjeseca spremali za predstojeći Indonesian Channel-finalni nastup, gdje će učesnici pokazati svoja umijeća i znanja koja su stekli za ovo vrijeme. Ja sam trenirala u plesnom studiju Syofyani gdje smo učili tradicionalne plesove sa Sumatre, Tari Indang i Tari Piring (ples s tanjirima) – kaže Vesna, dok se Anin studij sastoji od učenja 2 plesa.

Prvi ples prikazuje borbu između Baronga i Rangde, dobrog i lošeg “spirita” koji simbolizuje stalnu borbu između dobra i zla. Drugi ples je priča o borbi između Ghatothache i Karne.

– Veoma su teatralni i snažni. Njihov ples se pleše i pogledom, izrazom lica, tako da se različitim pokretima i ekspresije lica mjenjaju, to mi je bilo jako interesantno. Osim plesa, učimo i zvanični indonežanski jezik, a pomalo i lokalni jezik koji se priča na Baliju. Svima nam učenje jezika ide prilično dobro, a najviše učimo tokom svakodnevnog govora s mještanima – kaže Ana.

Indonezija je zemlja različitosti, poznato je da tamo živi više od 700 etničkih grupa i da se govori više od 1000 jezika. Ana i Vesna su uživale u svakom trenutku provedenom tamo, a bilo im je jako interesantno vidjeti takvu raznolikost u jednoj državi.

Osim studija, imale su i nešto slobodnog vremena koje su maksimalno iskoristile.

– Slobodno vrijeme, iako ga nije bilo previše koristila sam za crtanje, fotografisanje, snimanje videa, istraživanje indonežanskih mitoloških priča, svega onog što mi je privlačilo pažnju; tradicionalni market, ulica, gužva, priroda, okean – priča Vesna, a Ana se nadovezuje na temu.

– Vikendom sam imala dosta slobodnog vremena pa sam to vrijeme iskorištavala da upoznajem i ostale dijelove Balija. Posjećivali smo plaže, vodopade, gledali zalaske Sunca, uživali u magičnoj prirodi, družili se i uživali u miru koji Bali nosi sa sobom.

Anu su na Baliju najviše oduševili ljudi i njihov način života, koji je spor, miran, jednostavan… Porodica i kolektivni duh su im na prvom mjestu, a svaki problem s kojim se suoče rješavaju s osmijehom i potpunim povjerenjem da će biti onako kako treba da bude.

Priroda je, kaže Ana, uistinu magična. Hiljade nijansi zelene boje, raznolikih, velikih listova, banane i mango koji se mogu ubrati na svakom ćošku, vodopadi, plaže s vulkanskim pijeskom, mir i spokoj u vazduhu… Vesna je, također, oduševljena prirodnom Indonezije, a posebno Zapadne Sumatre.

– Naš program uskoro završava, tako da se moramo vratiti svom životu u Bosni i Hercegovini. Nadamo se da ćemo jednog dana ponovo posjetiti Indoneziju i otkriti sve što ovoga puta nismo. Ovo iskustvo nas je obje definitivno izgradilo, natjeralo da izađemo iz komforne zone i inspirisalo da živimo mirnije i s više smijeha – poručile su Ana i Vesna.

Po povratku iz Indonezije, ove dvije djevojke planiraju zajedničku izložbu crteža i video radova koji će biti inspirisani njihovim iskustvom na različitim ostrvima u Indoneziji. Iako su boravile na potpuno drugačijim mjestima, pokušat će spojiti dva različita iskustva i prikazati raznolikost Indonezije i svijeta uopšte.