Nekada su se kulinarski recepti zapisivali u sveske koje su se čuvale za buduće generacije, izrezivali su se iz časopisa ili iz novina, a danas je već normalno da svako od nas ideje i motivaciju za kuhanje pronalazi na internetu, najčešće na društvenim mrežama.
Ukoliko ste nekada pretraživali Instagram u potrazi za dobrim receptima, vrlo vjerovatno da ste naletjeli na profil food blogerice Armine Memić iz Kaknja. Arminini recepti mnoge su oduševili jer su vrlo precizni, i gotovo da nema onih koji su ih isprobali, a da nisu rekli kako im je jelo uspjelo – i to “iz prve”. Na njenom profilu najčešće možete pronaći recepte za razna tijesta i kolače, ali i brojna druga jela – i sigurno nećete pogriješiti ako ih po njenim receptima budete pripremali.
Armina je supruga, majka dvoje djece, zaposlena u javnom preduzeću i kulinarski mag, stoga smo tim povodom razgovarali s njom za Furaj.ba.
Razgovarala: S. Hodžić
Otkuda ljubav prema kuhanju i otkada?
Ljubav prema kuhanju rodila se još u djetinjstvu. Voljela sam kuhati uz majku od koje sam i stekla prva znanja u kuhinji. Ona je običavala da mi zadaje male kuharske zadatke i tako sam osjetila čari rada s tijestom i općenito čari kuhanja. Danas kada moje majke nema među živima osjećam da kroz moj kulinarski rad živi i jedan dio njenog bića.
Za kuhara kažu da je potrebno iskustvo. Šta Vi mislite koji je recept za dobrog kuhara?
Dobar kuhar je u suštini spoj talenta, vrijednog rada, iskustva i želje za inovacijama i eksperimentisanjem u kuhinji. Poseban naglasak stavljam na ovu posljednju tvrdnju. Treba se odvažiti pa kulinarstvu darovati nešto novo, nešto svoje, isprobano i uspješno realizirano.
Nesebično dijelite čak i male kulinarske tajne koje mnogi kuhari obično sakrivaju, a koje amaterima u kuhinji mnogo znače. Koji su po Vama najznačajniji savjeti za sve početnike u kuhinji?
I kulinarstvo je jedan oblik nauke. Vidimo kako se nauka kroz vijekove razvijala. Svaka generacija je iznjedrila ljude koji su nauci dali novi pomak, novo dostignuće. Neki manje, neki više. Tako je i u kulinarstvu. Kada već uživamo u ranije stečenim znanjima, zašto i mi ne bismo pokušali dati svoj skromni doprinos i donijeti nešto novo kulinarstvu. Sve što probamo i u čemu uspijemo trebali bismo dijeliti jer je svaka nauka, pa i kulinarstvo, opće dobro i treba da jednako pripada svim ljudima. Dijeleći iskustva i novostečena dostignuća s drugim ljudima čovjek ostvaruje smisao svog života i ostavlja trag svog postojanja na ovom svijetu. Razumijem i one koji skrivaju male kulinarske tajne, ukoliko su vlasnici restorana ili radnici u ugostiteljstvu, pa imaju potrebu da privuku goste i grade vlastiti renome. Moja situacija je drugačija jer nisam profesionalni kuhar i ne radim u ugostiteljstvu, pa sam u tom smislu rasterećena i dijelim svaku kulinarsku „tajnu“.
Kako se rodila ideja da svoje recepte dijelite na društvenim mrežama, otkud tolika popularnost i koliko Vam ona znači?
Počelo je sasvim slučajno, bez velikih ambicija. Imala sam na umu svoje početke u kuhinji. Sjetila sam se koliko je meni značio svaki savjet. I tako kada sam stekla određena iskustva, odlučila sam iskoristiti prednosti društvenih mreža i ponuditi savjete u smislu šta i na koji način kuhati i dekorisati. Najveća satisfakcija i motivacija za moj rad su povratne informacije koje dobijem od mojih Instagram i Facebook prijatelja. Takvih povratnih informacija dobijem na desetine svakodnevno. Ljudi kuhaju po mojim receptima, savjetima, preporukama i javno obznanjenim kulinarskim „tajnama“. Onda jela fotkaju, fotke meni šalju i biranim riječima se zahvaljuju. I eto srcu mom radosti. „Širimo ljubav prema kuhanju i slasnom zalogaju“, to je moj moto. Nikada nisam razmišljala o popularnosti jer volim biti obična, jednostavna osoba. No, zaista godi i prija kada sam u šetnji, ili negdje u šopingu, pa me neko od žena koje kuhaju po mojim receptima prepozna. Dešava se to često, pa se i tako „face to face“ ispričamo.
Supruga ste, majka i zaposleni ste, a pritom imate jedan od najpopularnijih food profila na Instagramu. Kako se suočavate sa izazovima vođenja društvenih mreža?
Uz redovne poslove na radnom mjestu i u domu u kojem živi moja četveročlana porodica, pravilnim rasporedom obaveza stignem voditi i svoje profile na društvenim mrežama. Uhodana je to praksa, tako da mi ne oduzima previše vremena. Taman imam dovoljno vremena za sve. Nije mi teško ništa. Napravim jelo, dekorišem, fotkam, objavim recept. Poslije obavljam redovne poslove u domaćinstvu. Nakon toga, napravim kraću pauzu da se odmorim, pa uz taj odmor odgovorim na upite. Ako neko pitanje traži promptnu reakciju, nije mi teško ostaviti poslove i odgovoriti. Važno mi je da u što više domova zamirišu slasna jela. To je čar „food objava“ na društvenim mrežama. Zamiriše neko jelo u mom domu, a onda kao gljive poslije kiše niču ista jela i mirišu u brojnim drugim domovima. Meni dolaze fotke tih jela i ja uživam u širenju te lijepe, slasne i mirisne priče.
Najčešće dijelite recepte iz tradicionalne bosanske kuhinje. Koja su jela omiljena Vama, a koja Vašoj porodici? Volite li eksperimentirati, i volite li neke druge kuhinje?
Moja kulinarska zanimacija najvećim dijelom je usmjerena na našu tradicionalnu bosansku kuhinju, ali i na ono što je u našim domovima prihvaćeno iz drugih kulinarskih tradicija i kuhinja. Nastojim da oživljavam pomalo zaboravljene recepte tradicionalnih jela. Volim i da takvim receptima dodajem nešto novo. Neka, dakle, i tradicionalne recepture, neka i nešto modernijih varijanti i nadogradnji. To je kao sevdalinka. Postoji ona lijepa tradicionalna, izvorna sevdalinka, a postoje i varijante sa novim instrumentima, dodacima, zvukovima… Naravno, sve to u granicima dobrog ukusa. Isto tako, volim da i jelima iz drugih tradicija i kuhinja dodajem nešto naše. Volim eksperimentisati, i to naravno nosi određeni rizik, ali bez rizika nema napretka i novih dostignuća.
Često kažete da dijelite recepte tako da svako sastojke ima većinom u kuhinji. Koje namirnice smatrate da svaka kuhinja treba da ima?
To su one uobičajene namirnice koje imamo u kuhinji. Ništa specijalno ne treba za primjenu recepata koje ja preporučujem i praktikujem. Ilustracije radi, jaja, mlijeko, brašno, neki džem i eto slatkih kiflica. Brašno i kvasac svakako imamo. Jaja i čokolada, i eto ukusnog Munchmallow kolača.
Na kraju našeg razgovora Armina nam je otkrila recept i tajnu dobrog bureka, odnosno način da svaka pita uvijek ispadne kako treba.
Obično uz redovni i uobičajeni postupak, neki mali dodatak, nešto što djeluje kao „sitnica“, znači puno za čaroban užitak. Evo recepta za burek:
Sastojci za jufku: 500 grama brašna, 2 velike kašike ulja, 1 mala kašikica soli, 310 ml tople vode.
Postupak: U posudu staviti brašno, ulje i so. Po malo dodavati vodu dok ne dobijete fino tijesto koje se odvaja od posude. Oblikovati jufku. Prekriti krpom i ostaviti 30 minuta da odstoji. Nakon toga tijesto staviti na pobrašnjenu radnu površinu i razdvojiti na dva dijela (loptice). Razviti prvo jednu jufku prečnika 40 do 50 cm i ostaviti je na čaršaf. Zatim razviti i drugu. Ostaviti tako razvijene jufke oko 5 minuta, a zatim prvo jednu pa drugu premazati uljem, i krajeve razvuči rukama.
Sastojci za nadjev: 500 grama mljevenog ili sjeckanog mesa, 1 glavica crvenog luka, so, vegeta po želji.
Postupak: Nadjev stavljati na početak jufke i rolati. Pitu možete slagati u manje zvrkove ili u jedan veći zvrk (krug). Nakon toga gotovu pitu premazati uljem. Pitu uvijek stavljati u prethodno zagrijanu rernu na 250 stepeni i peči je dok ne porumeni. Kada je u pitanju burek i krompiruša, te dvije pite ja uvijek polijem s malo proključale slane vode u koju dodam 1 kašiku maslaca. Na ovu količinu je dovoljno oko 150 ml vode. Pečenu pitu preliti vodom, zatim je ponovo vratiti u rernu na par minuta.
Na primjer, sirnicu i zeljanicu samo premazujem pavlakom, onako vruću tek iz rerne i prekrijem folijom.
