Dok smo gledali filmove na kojima u toplini svoga doma, pred spavanje ili u nekom drugom trenutku, roditelji sa svojom djecom čitaju knjige, a djeca oduševljeno kliču, svako je bar jednom poželio da jednoga dana kada bude imao djecu i sam tako čini…
No, kada djeca dođu i brige oko njih postanu stalne, ponekad se čini da nema vremena za takve idilične rituale. Dok živimo ubrzanim tempom, djeci dajemo tablete, mobitele, kupujemo im masu igračaka, ne razmišljajući o štetnosti toga što činimo i ne priznajući sebi da zapravo možemo, ali i trebamo drugačije.
U masi sličnog sadržaja na društvenim mrežama, tek što se pojavio počeo je da privlači svoju pažnju profil pod imenom “Bajkologija” – mama koja tumači i čita bajke. Iza njega stoji mlada Anela Hakalović, majka dvije presimpatične djevojčice i magistrica komparativne književnosti iz Sarajeva. Pokretanje Instagram profila bio je povod da razgovaramo s njom o važnosti čitanja, interpretaciji bajki, utjecaju na djecu itd.
Razgovarala: Semra Hodžić
Otkud ideja za pokretanjem ovakvog profila na Instagramu i šta možemo na njemu očekivati?
Bajkologija je Instagram stranica koja sam nedavno napravila i koja za cilj ima promociju čitanja za djecu i čitanja djeci. Motivacija za pokretanje Instagram stranice došla je iz moje lične frustracije trenutnim stanjem na ovom polju. Kada sam počela da čitam knjige i priče svojoj djeci, shvatila sam kolika je odgovornost na roditeljima kao posrednicima u tom procesu čitanja. Knjige za djecu koje se nalaze na našem tržištu nisu valorizirane u smislu da skoro ne postoji kritika književnosti za djecu, da je izbor knjiga za djecu jako siromašan i ograničen. Osim toga, čitanje djeci je općenito podcijenjeno. Posebno sam uočila među roditeljima, kroz lične razgovore i rasprave na forumima, da se izbjegava čitanje klasičnih bajki zbog njihove navodne okrutnosti, nekorektnosti i sl. Sve ovo su bili razlozi koji su me motivirali na napravim Instagram stranicu na kojoj ću govoriti prvenstveno o značaju čitanja djeci, o načinima kako čitati djeci, o bajkama i nekim skrivenim značenjima koja su česta u klasičnim bajkama, kao i o kvalitetnim knjigama i slikovnicama za djecu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zbog čega su bajke važne za djecu?
Bajke, posebno one klasične, djeluju na nesvjesni aspekt djetetove ličnosti. Koristeći arhetipske slike i simbole, bajke pomažu djeci u razrješavanju nekih od najčešćih egzistencijalnih dilema. Bajke istovremeno imaju pedagošku i terapeutsku ulogu, one pomažu djeci u regulaciji odnosa između sebe i svijeta. Agresivnost, strah od odvajanja, rivalstvo s braćom i sestrama, manjak samopouzdanja i vjere u vlastitu vrijednost, samo su neki od problema u čijem prevladavanju mogu pomoći upravo bajke. Bajke koriste crno – bijelu tehniku pričanja (likovi su dobri ili loši, lijepi ili ružni), ne postoji ambivalencija naprimjer u portretiranju likova i bajke skoro uvijek završavaju sretno. Na prvi pogled, može nam se učiniti da ove karakteristike bajke mogu negativno djelovati na dijete (da će naprimjer dijete imati nerealna očekivanja u životu), ali zapravo istina je suprotna. Djeci su potrebne pouke o tome da je moguće prevazići neku kriznu situaciju i da su neke njihove negativne emocije normalne. Mi često zaboravljamo da književnost nije doslovna i podcjenjujemo kapacitet djece da odvoje stvarnost bajke od naše stvarnosti. Bajke pomažu djeci u razvijanju imaginacije, a razumijevanje strukture priče ključno je kasnije za razumijevanje kompleksnijih narativa i problema.
U opisu svog profila navela si da si mama. Kakvo je tvoje lično iskustvo u čitanju bajki sa svojom djecom? Kolika su tvoja djeca i kako doživljaju pričanje priča i čitanje knjiga?
Vjerujem da djeca generalno vole priče i čitanje. Mi, između ostalog, o svijetu saznajemo preko priča, a potreba za otkrivanjem svijeta u tim prvim godinama je izuzetno snažna. Moja djeca vole priče, imaju svoje omiljene knjige, likove… Starija djevojčica ima 5 godina, a mlađa 2,5. Iako su u različitim razvojnim fazama, to nije prepreka za zajedničko čitanje. Djeca u različitim životnim fazama (uostalom kao i odrasli) na različite načine doživljavaju iste knjige i priče. Za sada su one vrlo zainteresovane za priče i rituali čitanja su postali nezaobilazni dio naše svakodnevnice.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kada je najbolje vrijeme za početi čitati djeci? Kada ih treba početi upoznavati sa bajkama?
Najbolje vrijeme za početak čitanja djeci je vjerovatno kad se dijete rodi. Iako bebe i mala djeca neće razumjeti sadržaj priča, postoje i neki drugi benefiti čitanja djeci. Rano čitanje djeci produbljuje emotivnu povezanost između roditelja i djece, čitanjem kreiramo rituale koji će kod djece stvoriti pozitivne emocije povezane sa čitanjem. Rano čitanje djeci također doprinosi razvoju predčitalačkih sposobnosti neophodnih za kasnije usvajanje čitanja i pisanja. Važno je da djecu upoznamo s konceptom priče jer mi o svijetu saznajemo upravo kroz priče. Narativna imaginacija koju razvijamo, između ostalog i čitanjem priča, ključna je za razumijevanje složenih odnosa, struktura i sistema. Posjedovanje takozvanog “kviz znanja” (poznavanje informacija) bit će nam beskorisno ako nismo u mogućnosti da informacije povežemo u složenije sisteme.
Koje su najbolje priče sa kojima možemo početi?
Za bebe i malu djecu najbolje su slikovnice koje će ih motivirati da dodiruju listove, da odgovaraju na jednostavna pitanja, da pokazuju ono što vide, da opisuju…Taj tip razvojnih slikovnica pomaže kod razvoja govora, motoričkih sposobnosti, razlikovanja boja, brojeva itd. Ipak, i sa pravim pričama i bajkama možemo početi veoma rano. Kada su u pitanju klasične bajke, preporučuje se da djecu prvo upoznamo sa bajkama braće Grimm. U njima dominira jednostavna struktura i nisu opterećene dodatnim opisima kao bajke nekih drugih autora. Naravno da se ne trebamo ograničiti isključivo na klasične bajke, ali one trebaju biti prvi izbor kada biramo knjige za djecu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
I mi smo kao djeca čitali sve knjige koje su se nalazile u lektirama, u školskim bibliotekama, ne znajući da neke od njih šalju skrivene poruke, da je Andersenovo “Ružno pače” zapravo vrlo rasističko, da Pepeljuga ili Snjeguljica imaju seksualne konotacije, da od bajki djeca mogu imati nerealna očekivanja. Kako izbjeći takve zamke dok se djeca ne osamostale u čitanju, kako ih djeci pojasniti i kad do toga dođe i da li je i to jedan od ciljeva Bajkologije?
Djeca na drugačiji način razumijevaju bajke nego odrasli. Bajke se obraćaju djetetovom području nesvjesnog i govore o univerzalnim egzistencijalnim dilemama. Kada govorimo o određenim političkim nekorektnostima u bajkama, onda govorimo o interpretacijama odraslih. Zanimljivo je da su bajke danas isto popularne kao što su bile prije stotinu godina. Djeca su i dalje zainteresovana za bajke iako danas živimo u potpuno drugačijem svijetu nego što je to bilo prije 100 ili 200 godina. Bajka djeluje na djecu terapeutski koristeći simbole koji su prisutni u nesvjesnom polju djetetove psihe. Osjećaji, strahovi i nagoni koji se javljaju u prvim godinama života su iskonski ljudski nagoni koji su karakteristični za ljudsku vrstu.
Ako cenzurišemo bajku, ona više nema terapeutsku moć i ne može da komunicira sa nesvjesnim. Bajke istovremeno imaju pedagošku i terapeutsku ulogu i djeci pomažu da definišu odnos između sebe i svijeta. Bajke pomažu kod prevladavanja egzistencijalnih problema kao što su: odvajanje od roditelja, agresivnost, manjak samopouzdanja i vjere u vlastite sposobnosti, strah od nepoznatog prostora itd.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Bajke karakteriše pretjerivanje i one funkcionišu na eksploatisanju krajnjih suprotnosti. Siromaštvo je skoro uvijek suprotstavljeno krajnjem obliku bogatstva – kraljevanju. Ako je lik u bajci ružan, onda je najružniji na svijetu odnosno ako je prikazan kao lijep, onda je vjerovatno najljepši na svijetu. Ovo pretjerivanje pomaže lakšem usvajanju arhetipskih slika. Primijetit ćete da djeca lakše memorišu klasične bajke nego druge priče za djecu.
Djeca neće imati nerealna očekivanja čitajući bajke. Postoje određeni narativni postupci karakteristični za bajke, a koji pomažu djeci da razgraniče stvarnost bajke i našu stvarnost. Radnja bajke se naprimjer uvijek dešava u nekom davnom vremenu i nepoznatom prostoru. Ovaj jednostavni postupak pravi vrlo precizno razgraničavanje stvarnosti. Zbog činjenice da djeca na različite percipiraju bajke od nas odraslih, vjerujem da mi ne trebamo da djecu opterećujemo dodatnim interpretacijama. Postoje drugi načini da djecu učimo o rasizmu, seksizmu i slično, a oni će u jednom trenutku biti sami sposobni da prepoznaju “skrivena” značenja.
Koje su tvoje omiljene bajke, a koje tvojoj djeci?
Kao vjerovatno i većina odraslih, ja više volim one bajke koje su pogodne za višeslojne interpretacije kao što su naprimjer “Crvenkapica” i “Pepeljuga”. Volim i čitati o bajkama, posebno interpretacije iz psihoanalitičkog ugla. Iako sam studirala komparativnu književnost, nisam se posebno bavila bajkama i pričama za djecu. To ponovno otkrivanje bajki desilo se kad sam počela da čitam svojoj djeci. Moja djeca vole naprimjer “Mačka u čizmama”, “Ivicu i Maricu”, “Tri praščića”, “Crvenkapicu”…
Da li ima novijih autora književnosti za djecu koje bi preporučila roditeljima?
Na našem tržištu, čak i kada govorimo o regiji koja obuhvata bivšu Jugoslaviji, izbor iz savremene književnosti za djecu je prilično siromašan. Vrlo malo savremenih ili čak nekih već klasičnih pisaca i spisateljica za djecu se prevodi. Mislim da priče za djecu kao što su “Vrlo gladna gusjenica”, “Maca papučarica”, “Dobro drvo”, “Ježeva kućica” mogu biti vrlo korisne i zanimljive djeci. Nedavno je objavljena knjiga Ante Tomića pod nazivom “Đuro hodalica” koju bih isto preporučila malo starijoj djeci (ali i odraslima).
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Danas često govorimo o tome kako mladi, naročito djeca, imaju problema s distrakcijom. Kako približiti djeci knjige i čitanje ukoliko ima takvih problema?
Vjerujem da svako dijete može biti zainteresovano za čitanje ako mu književnost predstavimo na pravi način. Čitanje ne smijemo predstaviti djeci kao obavezu nego prije kao uživanje. Dovoljno je da djeci knjige učinimo dostupnim, predložimo priče ili knjige za koje mislimo da bi im mogle biti interesantne i na kraju svojim primjerom pokažemo da je čitanje važna, korisna i zabavna aktivnost.
Koje kreativne načine preporučuješ za vizuelno predstavljanje književnosti? Da li su dobri animirani filmovi nastali po bajkama?
Ekranizacije klasičnih bajki i Disney princeze su tema koja zaslužuje puno više prostora. Ipak, vjerujem da je bitno da se djeca prvo upoznaju sa tekstom, a tek kasnije sa ekranizacijom. Međutim, iako postoje određeni problemi sa Disney bajkama, mislim da nije dobra strategija da ih uskraćujemo djeci. One su danas postale važan dio popularne kulture koji ne možemo ignorisati. S druge strane, postoje i odlične animirane adaptacije nekih priča ili knjiga za djecu. Naprimjer, jedna od adaptacija koju sam preporučila i na Bajkologiji je nagrađivani animirani kratki film “Ježeva kućica” autorice Eve Cvijanović.
Da li Bajkologija ima cilj da u budućnosti preraste u nešto veće?
Za sada je Bajkologija svojevrsni eksperiment koji u nekom skorijem periodu planiram proširiti u formi web stranice ili bloga, a još je rano govoriti o nekim većim i konkretnijim koracima.
