Banjalučke aleje kestena

    Banjalučke aleje kestena

    Jedan od simbola Banje Luke su aleje drveća, koje uljepšavaju grad i pružaju hlad stanovnicima grada unazad više od 130 godina

    Piše: Daša Gajić

    Nastanak banjalučkih aleja seže u vrijeme austro-ugarske okupacije kada je zasađeno 17 kilometara drvoreda, oko 4700 stabala, pod nadzorom austro-ugarskog generala Alfreda von Jelsona. Miris kestena i lipe u početku je izazivao nedoumice, iznenađenje i protivljenje kod stanovnika Banje Luke, ali s vremenom novo postane staro, a neobično obično. Tako su i kesten i lipa postali i ostali dio banjalučke historije.

    Miris i okus jeseni

    Brojni Banjalučani pamte svoje mladalačke dane upravo po šetnjama alejama kao i vrućem, tek pečenom kestenu, koji su kupili od uličnih prodavača. Kesten je nezaobilazan orašasti plod kada se govori o mirisima i okusima jeseni. Rijetki su oni koji mogu odoljeti pečenom kestenju ili kesten pireu u prohladne jesenje dane koji nagovještavaju dolazak zime.

    Brojni podaci ukazaju da se pečeno kestenje na banjalučkim ulicama prodaje od kraja 50-ih godina 20. vijeka. Svakako, za Banju Luku, koja najljepše miriše tokom sezone kestenja od 25. septembra do 15. novembra, kesten je mnogo više od gastronomske delicije ili simbola jeseni, za nju je kesten neodvojiv element njene svakodnevnice i njenog identiteta.

    Još prije šest godina list kestena postao je također zvanični suvenir grada, a opjevan je i u numeri Moj grad banjalučke grupe Viteški ples, dok se Zlatni kesten dodjeljuje kao nagrada na banjalučkom festivalu Kestenburg (Festival studentskih pozorišta). Bio pitomi ili divlji, pečen ili kuhan, kesten je sastavni dio sjećanja mnogih ljudi koji uživaju u bojama, mirisima i okusima jeseni.