Krajiškinja Azra i Mađar Balázs ovog su ljeta u Bosni i Hercegovini imali vjenčanje iz bajke.
Ljubavna priča Azre Šahinović i Balázsa Somhegyija, može se reći, započela je na prvi pogled. A ove godine krunisana je bosansko-mađarskim vjenčanjem na srednjovjekovnim zidinama starog grada Ostrožac nadomak Cazina.
“Naša ljubavna priča je počela pomalo neobično, na pomalo neobičnom mjestu. Tog ljeta, prije četiri godine, ja sam radila kao turistički vodič na tunelima Bosanskih piramida. Bili su posljednji dani sezone kada je Balázs ušetao u tunel, bez da je uopšte znao gdje je zapravo došao. On i njegov prijatelj su slučajno nabasali na Bosanske piramide, stigavši u zadnji čas da se priključe grupi koju sam upravo uvodila u tunel. Odmah na početku ture sam primijetila da jedan od turista naročito pomno prati moju prezentaciju i da je slučajno baš taj turist poprilično ljepuškast sa vrlo izraženim plavim očima. Pri završetku ture Balázs se predstavio na klimavom engleskom i ne gubeći vrijeme odmah tražio moj broj telefona. Njegov vrlo samouvjeren i simpatičan nastup me ponukao da udovoljim tom zahtjevu, unatoč mom pravilu da se ne zbližavam sa turistima. Ipak, tu večer sam kao pravi domaćin provela njega i njegovog prijatelja kroz Sarajevo, i pozdravivši se, zaista nisam očekivala da ću ga ikad više vidjeti.
Sedam dana poslije, Balázs se javio da se sretno vratio u Budimpeštu, ali da već planira novi put u Sarajevo kako bi izašli na pravi, oficijelni, prvi sastanak. On nije vidio nikakav problem u tome što živimo udaljeni 500 km ili što se ne možemo sporazumjeti bez pomoći Google translate-a. Zadivljena takvom sposobnošću ignorisanja svih logističkih prepreka, pristala sam, iako ne potpuno uvjerena da će se sastanak uopšte desiti. Ipak, Balázs je održao svoju riječ i već idući vikend bio na putu za Sarajevo. Od tog momenta, pa do danas nikad nije prošlo više od 15 dana da se nismo vidjeli”, ispričala je Azra za Furaj.ba.
Od tada, započela su konstantna putovanja na relaciji Budimpešta-Sarajevo: avionom, autom, vozom, autobusom… Ponekad su se sastajali na pola puta – u Zagrebu, Beogradu, Osijeku, Slavonskom Brodu, a ponekad su putovali po 8 sati samo da bi proveli 8 sati zajedno i onda se vraćali svako svojoj kući.
“Iako je to sve bilo beskrajno romantično, bilo je i jako iscrpljujuće i nakon godinu dana shvatili smo da se neko mora preseliti. Ja sam pronašla posao u Budimpešti, Balázs je u međuvremenu savladao engleski i konačno smo mogli biti kao normalan par”, ispričala nam je Azra.
Nakon tri godine života u Budimpešti, Balázs je počeo planirati prosidbu, a s obzirom na njihov filmski početak, smatrao je da njihova romantična priča zaslužuje dostojan zaplet, tako da je za prosidbu odabrao najromantičniji grad na svijetu – glavni grad Francuske, čuveni Pariz, grad ljubavi i svjetlosti.
“Krajem oktobra prošle godine zaputili smo se u Pariz, i iako sam slutila šta se sprema, ipak sam bila zatečena kad je kleknuo na vrhu Eiffelovog tornja. Balázs je dao dizajnirati moj zaručnički prsten po vlastitoj zamisli, i rezultat je bio potpuno savršen, dijamant u postavci od bijelog zlata, neobičan, poseban i nježan”, kaže nam Azra.
Kad je došlo vrijeme za razgovor o vjenčanju, Azra je predložila da se vjenčanje održi u BiH, u njenoj rodnoj Krajini, koja je bogata prirodom i prelijepom rijekom Unom. Balázs koji je od prvog trenutka bio očaran prirodnim ljepotama Krajine je odmah pristao. I zaista, svi Mađari su bili vrlo uzbuđeni pred put u Bosnu, a mnogi su isplanirali čitavu sedmicu proputovanja kroz cijelu BiH.
“Dvorac na Ostrožcu je bila moja prva zamisao za lokaciju vjenčanja, puno prije nego što je bilo ikakve naznake da će se ono desiti. Kao mala djevojčica kad god bih s roditeljima prolazila pored dvorca na Ostrožcu, zamišljala sam princeze koje su tu nekad živjele i u mojoj dječijoj mašti taj Stari grad je bio mjesto ravno iz bajki. Uz malo istraživanja, brzo sam saznala da je sasvim moguće održati ceremoniju vjenčanja na Starom gradu Ostrožac i da je potrebna samo rezervacija i mala naknada za iznajmljivanje. Naši strani gosti su bili zaista iznenađeni da smo se mogli vjenčati na takvom mjestu, kad je bilo gdje drugo u Evropi vjenčanje na srednjovjekovnim građevinama van mogućnosti prosječne osobe. Iznenađujuće je bilo i to što Stari grad Ostrožac nije bio čak ni naročito popularno mjesto za vjenčanja, parovi uglavnom dolaze samo na photoshooting”, ispričala nam je Azra dodajući kako je Balázs na samom početku rekao da jedino što on želi je da vjenčanje bude tačno onakvo kakvo je zamislila.
Na dvorcu nisu željeli kvariti prirodnu atmosferu sa ozvučenjem, tako da su unajmili kvintet saksofona da zabavlja goste muzikom uživo, što je svemu dalo poseban ugođaj.
Ceremonija je bila na bosanskom i engleskom jeziku, a Balázs i Azra su odlučili pripremiti i svoje vlastite zavjete, koje je Azra izgovorila na mađarskom jeziku, a on na bosanskom.
Za proslavu su odabrali Hotel Kostelski buk jer je bio relativno blizu Ostrožca i jer je i sam na predivnoj lokaciji, uz samu rijeku Unu, sa pogledom na slapove. Goste je zabavljao DJ Inis koji je puštao i bosansku, i mađarsku i stranu muziku, i završio večer sa jednim drum & bass setom, kreirajući pravu party atmosferu, baš kako su i zamislili.
Pošto oboje vole plesati, imali su čak dva „prva plesa“. Plesali su „Potterov valcer“ iz filma o Harry Potteru, s obzirom na to da su oboje pravi fanovi, i zajednička ljubav prema Harry Potteru i klasičnoj muzici ih je povezala od samog početka.
Za drugi ples su sebi zadali izazov, i rekreirali koreografiju iz filma Prljavi ples. Koreograf im je i tu pomogao i trenirali su poprilično ozbiljno nekoliko mjeseci prije vjenčanja kako bi uspjeli uvježbati poznati skok, jer su bili odlučni da će izvesti ples u potpunosti ili nikako. Uključili su i Balázsevu braću i prijatelje u koreografiju, tako da je to u konačnici bio pravi spektakl i iznenađenje za goste.
S obzirom na to da je Azra grafički dizajner, a Balázs arhitekta, sami su dizajnirali sav materijal za naše vjenčanje, od pozivnica, internet-stranice, rasporeda sjedenje, programa do dekoracija za tortu. Bilo je posebno zadovoljstvo vidjeti ove male detalje na veliki dan, znajući da su ih zajednički napravili.
Na kraju to nije bilo ni tipično bosansko ni tipično mađarsko vjenčanje, ali ipak su htjeli zadržati barem poneku tradiciju iz obje kulture. S bosanske strane odabrali su igranje bosanskog kola, u čemu su naročito uživali strani gosti koje su Bosanci brzo naučili korake. Iz mađarske tradicije su odabrali tzv. „Mladenkin ples“, gdje gosti mogu da „kupe“ ples s mladenkom po posljednji put.
“Iako sam već nekoliko puta prisustvovala tom običaju, iznenadila sam se koliko je teško biti u poziciji mladenke, jer se gosti brzo izmjenjuju i svako se takmiči da pleše sto žustrije i brze, a muzika traje dok se svi gosti ne izmijene. Na kraju sam bila potpuno bez daha i pogledom sam dala do znanja Balázsu da me nekako spasi, pa je on uskočio i ‘otplesao’ me van sale”, ispričala je Azra za Furaj.ba.
Na kraju je skoro sve prošlo onako kako su i planirali, a sve male „greške“ koje su se desile su danas anegdote koje njihovi gosti prepričavaju i kojima se svi zajedno smiju.
