Crtice iz Konjica

    Crtice iz Konjica

    Hladna Neretva, zelena i prkosna, svoja, baš kao i ti čuveni Hercegovci ili više Hercegovke. Pričljiva, a tiha. Očaravajuće je okruženje tog malog ali ujedno i jednog od najstarijih gradova Bosne i Hercegovine. Iz prelijepog restorana Konak na obali Neretve vidi se Kamena ćuprija. Tu je i stijena sa koje se skače u kazan i ko ima sreće može vidjeti i skok nekog od odvažnih momaka.

    Nema Konjic tu pažnju koju zaslužuje. Vjerovatno jer svi na putu ka moru kao svoje mjesto odmora biraju već tradicionalno Jablanicu i Mostar bilo zbog pečenja, Starog mosta ili nečeg trećeg. Ali polako se vraća stari sjaj, fascinantan je napredak u turističkoj ponudi, pa  taj prelijepi kameni dio grada pomalo podsjeća na jezgro Dubrovnika. Izgradilo se dosta objekata, obnovilo, ali Konjičani i dalje ne bježe od svoje kulture i upravo to ističu na svim građevinama. Konjička Kamena ćuprija sagrađena je 1682. godine za vrijeme vladavine 19. sultana Osmanskog carstva Mehmeda IV a porušena je prilikom povlačenja Njemačke vojske 3. marta 1945. godine, pa je i grad bez nje izgubio centar i predmet okupljanja.

     

    Restauraciju je izvršila Republika Turska i kako se u Konjicu sve vrti oko Neretve, grad u tom dijelu kao da je procvjetao, kamene česme svako malo, stara Sahat kula, bašte uz ćupriju od kojih izdvajam malu ali prelijepu baštu Miris lipe, već pomenuti restoran Konak i Han. Nedavno je upriličena nezaboravna noć za sve mještane ovog grada i oni koji su se tu našli imali su priliku vidjeti i doživjeti zejednički iftar kod ćuprije za preko dvije hiljade građana. Konjičani kažu da je poseban doživljaj biti tu za vrijeme 27-e noći mjeseca Ramazana jer obale Neretve, ćuprija i čitavo okruženje bude puno noćnih klanjača koji tu dočekaju zoru.

    Grad je prava riznica pa još pored stare Repovačke džamije i Pravoslavne crkve, možete posjetiti i Franjevački samostan iz 16. Stoljeća, kuću Zuke Džumhura, te muzej u samostanu župe Sv. Ivana Krstitelja i već čuveni i dobro poznati „Titov podzemni grad“. Radi se naime o najvećem atomskom skloništu u bivšoj Jugoslaviji koji je mogao da izdrži udar četiri puta jači od onog koji je zadesio Hirošimu. Bunker se nalazi na dubini od 280 metara pod zemljom i predstavljao je apsolutnu tajnu za cijeli svijet. Podzemni grad se sastoji od 12 povezanih cjelina i sadrži sve što je potrebno za ugodan život (namjenjen visokim funkcionerima i njihovim porodicama), počev od bazena sa pitkom vodom, preko spavaonica i operacionih sala pa do kuhinja i konferencijskih sala.

    Konjičani su općenito poznati kao narod koji vodi računa o novcu i na koji način ga troši, pa ako odlučite provesti jedan vikend u gradu na Neretvi neće vas mnogo koštati. Restorani i hanovi su poprilično jeftini ali i samo uživanje uz rijeku na plaži ne košta ništa. Obavezno vam preporučujemo da  se prošetate kroz konjičke dućane (o kojima uskoro očekujemo i neku pjesmu), da probate domaće sokove od zove, džulbe-šećer ruže, nara ili nešto toplo kao salep ili bosanska kahva.

     

    Elvira Leka, Furaj.ba