U momentu kada prvi put ugledate ovu legendarnu, svetu planinu, bit će vam potpuno jasno zašto je Fuji (Fuđi) za Japance – Fuji-san, odnosno Gospodin Fuji. Ništa oko nje, niti bilo gdje u Japanu, ne izgleda tako moćno i tako svoje. Crvenkasti Uluru (Ayer’s Rock) u australijskoj pustinji, ili još više – stijena Devils Tower u Wyomingu, USA, koja je 1977. poslužila Stevenu Spielbergu za čuveni film Bliski susreti treće vrste, najbliži su predstavi nečeg posebnog koju pogled na Fuji ostavlja.
Tekst i slike: Ivana Dukčević
Pravilnim kupastim oblikom najviša planina u Japanu – Fuji (3776 m) pokazuje svoje vulkansko porijeklo. Iako je posljednji put bio aktivan u decembru 1707., i dalje se smatra potencijalnom prijetnjom. Kao Vezuv nadomak Napulja.
Planina Fuji jedna je od tri svete planine Japana. Ostale su: Haku-san i planina Tate, obje u Japanskim Alpima. Veličanstveni Fuji bio je inspiracija i velikom broju japanskih estampi, slikarskih kompozicija starog Japana od kojih su najpoznatije one čuvenog slikara po imenu Katsushika Hokusai. Većina je u privatnim kolekcijama širom svijeta i nekoliko u Britanskom muzeju u Londonu. Dvije svakako najpoznatije, koje se nalaze i na velikom broju suvenira ove zemlje, su Great Wave Off Kanagawa i Clear day with a southern breeze (The Red Fuji).
Fuji se nalazi oko 85 kilometara jugozapadno od Tokija, okružen s pet jezera vulkanskog porijekla različitih veličina – Fuji Five Lakes, na japanskom Fuji-goko. Dijelove ovog područja čine nacionalni park, uključujući i čuvenu Šumu samoubistava – Aokigahara, ili More drveća podno same planine, koja u Japanu važi za ‘popularno mjesto za samoubistvo’, kako god da ovo zvučalo. Iako se nemili događaji još uvijek ponekad dešavaju, predivnu šumu na čijem se tlu nalazi davno okamenjena lava danas mahom posjećuju turisti i školske ekskurzije. Fantastična tišina koja ovom gustom šumom vlada ponekad budi sablasna osjećanja, te nije čudo da je neki Japanci nazivaju ukletom šumom duhova.
Dva jezera s istočne, to jeste, južne strane Fujija, najnaseljenija su i najposjećenija od strane turista. Japanci mahom posjećuju ono južno Ashi-no-ko, i u mjestu Hakone ostaju u danima vikenda. Osim interesantnog mjesta O-waku-dani, gdje u blatu bućkaju dijelovi uspavanog vulkana i na sumporu se kuhaju ‘crna jaja’, nakon čijeg ćete kusanja navodno živjeti 7 godina duže, oko mjesta Hakone često se stvori prilično vašarska atmosfera. Ukoliko niste zainteresovani za piratske brodove na jezeru i kamene kule, masovnu zabavu koja je dovela do popularnosti ovog mjesta, savjet je da izaberete izlet do onog drugog, sjevernijeg jezera Kavagući (Kawaguchi-ko).
KAKO STIĆI
Do njega ćete najlakše stići međugradskim autobusima koji voze do mjesta Kawaguchi-ko, i u prvom dijelu dana polaze s tokijske Autobuske stanice Shinjuku (Šinđuku) na svakih petnaestak minuta do pola sata (linije autobusa: Fujikyu i Keio). Putovanje traje oko 1 sat 45 min i košta oko ¥ 1750 u jednom smjeru. S obzirom na to da je u vrijeme najveće turističke sezone izlet na Fuji prilično popularan, savjet je da, ukoliko ste u mogućnosti, dan prije puta online rezervišete autobuske karte! Čim pristignete u Kawaguchi-ko, odmah na stanici uzmite rezervaciju autobusa za povratak.
Najveći rebus od svih je pronaći autobusku stanicu. Naime, Autobuska stanica Shinjuku nalazi se preko puta istočnog dijela istoimene, najprometnije metro-željezničke stanice na svijetu –izgleda kao, naprimjer, 10 šoping molova zajedno, na 6, 7 spratova iznad i ispod zemlje, s čak 200 ulaza/izlaza! Peroni autobuske stanice nalaze se na trećem spratu ogromne zgrade nalik velikom tržnom centru. Gledajući spolja nikada ne biste pomislili da je u pitanju autobuska stanica, naročito, jer se do trećeg sprata, njenih perona, iz prizemlja stiže liftom nalik onim u poslovnim soliterima.
Neki autoputevi u Japanu su čudesno projektovani. Već pri izlasku iz Tokija na putu ka podnožju planine Fuji do koje ima skoro 100 km, drum konstantno, ali izuzetno postepeno kreće na gore. Toliko postepeno da će vam se stalno činiti da griješite, a ustvari ćete se gotovo ravnim putem bez uspona nakon sat i po odjednom naći na 833 m nadmorske visine.
Kad ste već blizu planine Fuji, tokom posljednjih desetak minuta vožnje autobus staje prvo na stanicama Fuji-san i Fuji Q Highland, odakle se najbliže možete prebaciti lokalnim autobusom do planine, mjesta s kojeg planinari kreću na vrh, s tim da je uspon moguć samo u julu i augustu. Posljednja stanica međugradskog autobusa je Kawaguchi-ko, mjesto istog naziva kao jezero, čiji se centar nalazi petnaestak minuta pješke južno od južne obale jezera. Ova stanica namijenjena je onima koji ne namjeravaju put vrha, već da u predivnom pogledu na Fuji uživaju iz neposrednog podnožja.
Vratimo se na Fuji…
Jezero Kavagući prilično je veliko i nalazi se na 833 m nadmorske visine. Šetnja ili vožnja autobusom obavlja se duž njegove istočne strane. Autobusi imaju obilježene stanice, idu do sjevera jezera te nazad do autobuske/željezničke stanice.
Možete izabrati šetnju, posjetu restoranu ili poslastičarnici, a u toku cvjetanja trešnjinog cvijeta – sakura (mart/april) i ono što svi upražnjavaju – fotografisanje na aleji japanskih trešnji u cvijetu, pokraj jezera, s Fujijem u pozadini. Slika kao s razglednice! Aleja se nalazi u najsjevernijem dijelu jezera, odakle će vam do autobuske stanice vjerovatno biti potreban prijevoz lokalnim autobusima. Kavagući inače i važi za jezero s kojeg se pružaju najljepši pogledi na Fuji.
Osim šetnje, vrijeme možete provesti u nekoj od čuvenih japanskih banja – onsena. Mjesta su to s toplom mineralnom vodom vulkanskog porijekla, smještena u hotelima ili privatnim kućama/pansionima, kojih u okolini Fujija ima veliki broj. Dnevni boravak u banji košta u prosjeku oko ¥ 1000 – 1500.
U dijelu jezera najbližem centru i autobuskoj/željezničkoj stanici postoji žičara Kachi Kachi Ropeway (¥ 700, 9 – 17 h), koja vozi na vrh brda (Mount Tenjo) odakle se pružaju pogledi na Fuji s jezerom u dolini.
U neposrednoj blizini jezera Kavagući, nalazi se Ćureito pagoda (Chureito pagoda), građevina stara tek par decenija koja se zbog veoma dobro osmišljene lokacije pojavljuje na najčuvenijim slikama Japana. Arakura Sengen Shrine, što je njen puni naziv, jedna je od nekoliko japanskih petospratnih pagoda, smještena na obronku planine iznad mjesta Fujiyoshida (Fuđijošida). Kada cvjeta trešnjin cvijet, a Fuji se vidi kao na dlanu, skoro da nema boljeg i ljepšeg mjesta za uživanje u japanskim pejzažima kao s razglednice!
Od autobuskog stajališta do platoa s pagodom stiže se dugim usponom, stepenicama. U zavisnosti od toga koliko ste u formi, do vrha će vam biti potrebno oko 15 – 20 minuta.
Do pagode koja i nije daleko od jezera vozi lokalni autobus s centralne autobuske stanice, čija je kružna tura prilično nepovoljna za povratak na jezero. Naime, pagodu od jezera dijeli brdo i oko 4 km puta od čega je polovina (barem 2 km) dugačak tunel koji nije moguće izbjeći. Osim čekanja autobusa na povratak, ruta ‘u nazad’ vozi kroz okolna mjesta još oko 45 min dok ponovo ne stigne na autobusku stanicu, potom ponovo morate do jezera ili pješke ili autobusom. Stoga u povratku pokušajte da pronađete taksi, što nije lak zadatak. Od pagode do jezera s alejom trešnjinog cvijeta, kroz tunel, taksiju je potrebno samo desetak minuta, a vožnja košta oko ¥ 2000. Ako vas je dvoje, ili više, isplati se, a posebno zbog uštede od skoro sat i po vremena. Možda će Japanci uskoro uvidjeti ovu nepovoljnost i uvesti povratni autobus od pagode pravo do jezera.
