Hrustovačka pećina vrijedan je arheološki loalitet koji se nalazi u selu Hrustovo, desetak kilometara od Sanskog Mosta.
Riječ je o pećini koja je nastanjivana u doba eneolita, a unutar nje je pronađeno osam ognjišta popraćenih posuđem i raznovrsnim materijalom.
Ovaj nacionalni spomenik čine prirodne i antropogene špilje kao i pokretni arheološki materijal i prva je pećina koja je predstavljena u turističkim vodičima u Bosni i Hercegovini početkom XX stoljeća. Njen turistički potencijal tek treba da bude iskorišten u Općini Sanski Most.
Nacionalni spomenik čine prirodne i antropogene sastavnice spilje in situ, kao i pokretni arheološki materijal deponiran u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Posjeduje naučno istraživačke, obrazovne, turističko-rekreativne i druge vrijednosti.
Od naselja Hrustovo udaljena je 700 metara seoskim putem, i kraći dio pješačkom stazom. Ispred su kvalitetne drvene stepenice.
Pećina je smještena u brdu Strane, otprilike na polovini njegove visine, iznad izvora potoka Glibaje. Okolinu čine trijaski i kredni krečnjaci. Budući da se pećina nalazi na početku jedne suhe doline na čijem dnu je vrelo potoka Glibaje, pećina je nastala djelovanjem vodenog toka koji se vremenom spustio u niže horizonte a pećina ostala kao nekadašnji podzemni tok.
Ulaz u pećinu je veliki otvor u dubini stijene, svod u njenoj unutrašnjosti je veoma visok, a sama pećina prostrana, što ostavlja utisak impozantnosti. Dužina pećine iznosi nekoliko stotina metara, s tim što se putevi u njoj račvaju u dva pravca. Jedan otvor se provlači prema zapadu prema staroj katoličkoj crkvi, i dug je oko 480 metara. Veoma je prohodan i prostran tako da su na nekim mjestima otvori i do veličine oko 7-8 m2. Drugi dio je veoma uži i ne prohodniji, prostire se prema jugistoku ili tačnije u pravcu gornjeg dijela sela Kerana, dug je oko 760m do mjesta na kojem je jedno malo jezero površine oko 5m2. Veličina ovisi o godišnjem dobu i količini vode koju propušta kraška stijena u unutrašnjost pećine. Nije prohodno bez opreme pošto je dubine oko 2 m. Oko njega su okomiti zidovi pecine koji se ne mogu savladati zbog svoje glatkoće. Iza ovog jezera je prohodan prostor. Na jednom mjestu, otrilike na 500m od ulaza u pećinu je odron , koji je povezan s površinom zemlje pošto odron sadržava i zemljanih djelova koji su specifični za površinu zemlje, te je mjesto veoma neprohodno i s velikim zalaganjem se može savladati.
Negdje u središtu nalazi se tzv. „soba totema“. Na tom prostoru voda je hiljadama godina vajala tvrdu krašku stijenu stvarajući čudesne oblike stalaktita i stalagmita. Pećinske skulpture podsjećaju na lava i slona, a ukrasi koji spajaju visoke svodove sa tlom, liče na ogrmone indijanske toteme.
Tlo pećine je uglavnom ravno. Manje neravnine su nastale djelovanjem manjih povremenih vodenih tokova. Tlo je od crvenkasto-smeđe do crne ilovače, navodi Mojehrustovo.ba.
Arheološka istraživanja koja su vršena početkom dvadesetog vijeka, otkrila su da je ulaz u pećinu nastanjivan u doba eneolita ili bakarnog doba. Na tom prostoru iskopavanja su otkrila prahistorijska ognjišta gdje se ložila vatra, kao i ostatke kostiju životinja. Obimna arheološka istraživanja stručnjaka Zemaljskog muzeja iz Sarajeva otkrila su i ostatke grnčarije koji pripadaju vučedolskoj kulturi. Regionalni naziv za tip ove kulture u Bosni i Hercegovini nosi naziv – Hrustovački tip.
