Indonezija – zemlja dramatičnih pejzaža

Indonezija – zemlja dramatičnih pejzaža

Daleka i egzotična Indonezija, arhipelag na granici Indijskog i Tihog okeana u jugoistočnoj Aziji, čiji oblik u južnom dijelu podsjeća na uzanim perlama nanizanu ogrlicu, jedna je od turistički najposjećenijih država svijeta

Piše: Ivana Dukčević

Zvanično, zemlju čini čak 17.508 manjih i većih otoka, od kojih su mnoga nenaseljena. Najveći otoci indonezijskog arhipelaga su Sumatra, Java, na kojoj se nalazi prijestolnica Džakarta, Bali, Celebes, ili Sulavesi, dio otoka Bornea i zapadni dio Nove Gvineje.

Zemlja 150 vulkana

Osim po predivnoj prirodi koja obiluje zelenim planinskim pejzažom i terasastim brdima sa zasadima pirinčanih polja, Indonezija je najpoznatija po tropskim plažama kao s razglednice – prekrivenim sitnim, bijelim pjeskom i zasadima palmi, koje se prostiru duž stotina kilometara obala Indijskog i Tihog okeana. Najpoznatiji turistički rizorti nalaze se na obalama Balija, otoka koji već dugi niz godina važi za jednu od najpoznatijih destinacija za klasičan odmor na svijetu.

Osim opće poznatih, u vezi s Indonezijom postoje i neke zanimljive, ali manje poznate činjenice. Indonezija je jedna od najgušće naseljenih država svijeta. Kada je u pitanju broj stanovnika po kvadratnom kilometru, nalazi se na šestom mjestu. Otočje se nalazi na liniji razdvajanja dvije velike tektonske ploče – evroazijske i indoaustralijske, te je podložno čestim i veoma razornim zemljotresima. I to nije sve. Duž Sumatre, Jave, Balija i nekih drugih otoka, nalazi se najveći vulkanski pojas na svijetu s preko 150 planina – vulkana od kojih su mnogi još uvijek aktivni. Najveća poznata erupcija vulkana Krakatau (otok između Jave i Sumatre), dogodila se u augustu 1883. i smatra se jednom od najvećih erupcija ikada.

Ljepotu i jedinstvenost Indonezije ne čine samo njene plaže i vulkani. Arhipelag je mjesto jedinog staništa dvije veoma poznate životinjske vrste, koje žive ovdje i nigdje više na svijetu. U pitanju su veliki riđi majmun – orangutan (lukavi kralj u priči Knjiga o džungli), čije primjerke možete posmatrati u šumama Nacionalnog parka Tandžung Puting, kao i komodo zmaj – najveći gušter (gmizavac) na svijetu, endemska vrsta indonezijskog otoka Komodo. Osim što njega možete vidjeti, u Nacionalnom parku Komodo možete i roniti u nekim od voda koje su najbogatije na planeti biljnim i životinjskim vrstama.

Kada je riječ o prirodnim atrakcijama Indonezije, na najvišem mjestu nalazi se Radža Ampart, grupa otoka u obliku zelenih brda koja izranjaju iz vode, nalik Glavi šećera u Rio de Janeiru. Prije mnogo godina oblikovali su ih vulkani. Vode oko ovih otoka prepune su korala i vrve od tropskih ribica.

Drugu najpoznatiju prirodnu atrakciju čini veliko jezero Toba (Danau Toba), najveće vulkansko jezero na svijetu, dužine oko 100 i širine 30 kilometara. Nalazi se na otoku Sumatra i predstavlja kalderu jednog od nekoliko planetarnih super-vulkana. Nastalo je kao posljedica erupcije koja se desila prije oko 70.000 godina.

Kulturna i tradicionalna baština

Zaljubljenici u kulturu i historiju tokom posjete Indoneziji ne bi trebali propustiti Yogjakartu. Sam grad centar je kulture u širem smislu, poznat po batiku – tehnici bojenja svile koja s ovog mjesta i potječe, indonezijskom teatru sijenki (wayang kulit), tradicionalnoj muzici i baletu. Nadomak grada nalazi se hinduistički kompleks Prambanan, jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u zemlji, koje je na listi UNESCO-ve kulturne baštine. Kompleks čine mnogobrojni hramovi nastali u devetom vijeku, a posvećeni su bogovima Šivi, Višnuu, Brami i drugim. Osim ovog, na Javi se nalazi i Borobudur, veliki budistički hram iz devetog vijeka, koji je također dio baštine UNESCO-a.

Na kraju, možda najinteresantniju turističku atrakciju Indonezije predstavlja Toradža sahrana, sastavljena iz niza običaja, nekih prilično brutalnih, koji se još uvijek njeguju na jugu otoka Sulavesi. Nalik festivalu, sahrana obuhvata borbu bivola, klanicu istih, tradicionalni ples u lokalnim kostimima i veliku gozbu koja traje 11 dana, prije nego što se pokojnik sahrani. Sve ovo se dešava u okrilju nevelikih sela s predivnim kućama podignutih u nizu, često sojenica, te sagrađenih od trske i drveta, s velikim, podvijenim krovom – biserom lokalne arhitekture.