Krunisanje Tvrtka I izvršeno je 26. oktobra 1377. godine u mjestu Mile, nedaleko od Visokog, te je time uspostavljena nezavisna Kraljevina Bosna
U dugoj i bogatoj historiji Bosne i Hercegovine posebno mjesto zauzima period od druge polovine 14. vijeka do druge polovine 15. vijeka, kada je Tvrtko I Kotromanić banovinu Bosnu učinio najjačom kraljevinom toga doba na cijelom Balkanu. Kraljevina Bosna uspostavljena je prije 642 godine, kada je Tvrtko I krunisan, a te srednjovjekovne bosanske granice su u najvećem dijelu sačuvane i danas. Tvrtko je od dječaka s titulom bana, postao prvi, a ujedno i najutjecajniji bosanski kralj.
Bio je prvorođeni sin kneza Vladislava, brata bosanskog bana Stjepana II, i Jelene Šubić, kćerke Jurja II Šubića iz hrvatske vladarske porodice Šubića, te unuk Stjepana I Kotromanića, a po jednoj liniji potjecao je Tvrtko i od srpske dinastije Nemanjića. Dinastija Kotromanića bila je u rodbinskim vezama s vodećim vladarskim i plemićkim porodicama tog doba.
PETNAESTOGODIŠNJI DJEČAK
Nakon tragične smrti bana Stjepana II Kotromanića, za kim je žalio svaki dio njegove zemlje, nije se dugo čekalo na imenovanje novog vladara. Odlukom zasjedanja bosanskog stanka izbor je pao na maloljetnog Bošnjanina, Tvrtka I Kotromanića, koji se tada, kao petnaestogodišnji dječak, na bosanski tron popeo s titulom bana. Bansku čast je trebao preuzeti Tvrtkov otac, knez Vladislav, no on je bio teško bolestan, pa je nasljedna prava prenio na sina. Tako je Tvrtko vladao kao ban pod regenstvom oca, koji je već sljedeće godine umro, a Tvrtkov regent postala je njegova majka, kneginja Jelena.
Krunisanje Tvrtka I izvršeno je 26. oktobra 1377. godine u mjestu Mile, nedaleko od Visokog, te je time uspostavljena nezavisna Kraljevina Bosna, a Tvrtko I Kotromanić je postao kralj Bosne, Srba, Primorja i zapadnih strana. U početku je Tvrtko imao mnogo problema sa sređivanjem odnosa između bosanskog plemstva, a vanjske sile su konstantno pokušavale iskoristiti njegovu mladost u svojim pretenzijama na Bosnu. No, iako je bio vrlo mlad, Tvrtko I je već na početku svoje vladavine pokazao mudrost vladanja koja mu je kasnije omogućila veliki ugled u srednjovjekovnoj Evropi. Ubrzo nakon Tvrtkovog dolaska na vlast, ugarski kralj je poslao dvije vojske na Bosnu, ali je nije uspio pokoriti, jer je bosanski kralj bio odlučan, uporan i od svojih početaka znao je šta želi.
Kralj Tvrtko I bio je poseban i po tome što je prvi vladar Bosne koji je krenuo u protunapad na susjedne zemlje, nakon što je Bosna godinama bila meta njihovih napada. U svojim je osvajanjima Tvrtko I bio više nego uspješan. Pohod na Crnu Goru okončao je osvajanjima teritorija sve do Kotora, a potom se okrenuo prema Srbiji i stigao do Sjenice u današnjem Sandžaku, kada se okarakterisao kao kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranama, Usori i Podrinju. Tvrtko je, također, uzeo titule iz srpskog prijestolja i podijelio ih bosanskim plemićima. Iako je postao vladar srpske zemlje, to nikad nije priznavala srpska crkva.
VELIKI VLADAR I VOĐA
O Tvrtku, kao velikom vladaru i vođi, govore i podaci da je Kraljevina Bosna tada postala važan faktor u međunarodnim odnosima, a njegov dvor mjesto diplomatske aktivnosti država koje su Bosnu morale uzimati kao ozbiljnog učesnika u tadašnjim događanjima. Bosanski kralj Tvrtko I je uživao međunarodnu reputaciju.
Tvrtko I doprinio je političkoj stabilnosti, a ostvaren je i značajan kulturni i duhovni napredak, što je Bosnu učinilo najsnažnijom južnoslavenskom zemljom, a Tvrtka najvećim vladarem u historiji srednjovjekovne Bosne, ali i kasnije. Za vrijeme Tvrtkove vladavine razvijali su se bosanski gradovi, trgovina i rudarstvo, a o ekonomskoj moći najbolje svjedoči kovani zlatnik, koji je bio četiri puta veći od zlatnika osmanske imperije. Zlatnik je imao 24 karata, a bio je širok četiri centimetra i težak 16 grama. Na tom novcu se prvi put javlja i heraldički simbol ljiljana koji je postao znak bosanskih kraljeva, dok su se sljedeći zlatnici u Bosni pojavili tek sa Stjepanom Tomašem.
Pretkraj Tvrtkove vladavine, na granicama, ali i unutar Bosne, pojavljuju se prvi osmanski vojnici. Godine 1389., kad je sultan Murat I odlučio da protiv Bosne poduzme veliki vojni pohod, bosansku vojsku je na Kosovu polju predvodio Vlatko Vuković. Time je, u maniru velikog državnika, što je uistinu i bio, Tvrtko stao u odbranu svoje zemlje koja se našla pred velikim osmanskim osvajanjima na Balkanu.
Tvrtko je nizao pobjede, te je tako pojačavao pritisak i na Dalmaciju, te su mu se 1390. godine pokorili gradovi Split, Trogir, Šibenik i ostrva Brač, Hvar i Korčula. U intitulaciji se nakon toga nazivao kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Iznenada je preminuo 10. marta 1391. godine i iza sebe je ostavio Bosnu kakvu je cijelog života sanjao, veliku i nezavisnu. Naslijedio ga je njegov rođak Stjepan Dabiša.
Danas se u Bosni i Hercegovini na različite načine oživljavaju sjećanja na najvećeg bosanskog vladara, Tvrtka I Kotromanića. Osim što je opjevan kroz brojne pjesme, u bosanskohercegovačkim gradovima ulice nose Tvrtkovo ime, a na trgovima i parkovima se pojavljuju skulpture s njegovim likom…
BRAK I POTOMSTVO
Tvrtko I je dugo bio neoženjen, te su mu svi evropski dvorovi nudili svoje princeze za ženu, želeći da se tako orode s bosanskom dinastijom Kotromanića. No, godine 1374. Tvrtko I je oženio Doroteju Bugarsku, kćerku bugarskog cara Ivana Stracimira i Ane Vlaške. Njihov brak ugovorio je ugarski kralj Ludovik I. Nakon Dorotejine smrti Tvrtko je stupio u pregovore s austrijskim vojvodom Albertom III o mogućem braku s jednom Habsburgovkom, ali ti pregovori nisu urodili plodom. Tvrtko je imao tri sina, dva kralja Bosne i jednog pretendenta.
Autor: Samila Ivković, Furaj.ba
