Jedno putovanje u Aziju prije početka studija bilo je dovoljno da Kristijan Iličić shvati da su putovanja glavni interes njegove ličnosti.
Kristijan Iličić, travel bloger i osnivač agencije Nomadik Travel
Razgovarala: Elma Zećo
Foto: Privatni album
Prije nego što će postati svjetski putnik i putopisac radio je godinama u izdavačkoj kući u Zagrebu. No, jednom kada je otvorio vrata svijeta i iskusio prostranstva, a prošao je do tog trenutka Jugoistočnu Aziju, bio na road tripu po cijelom SAD-u i upoznao afričke države koje su mu promijenile život, više nije mogao samo tako doći na posao, sjesti u ured i trošiti dragocjeno vrijeme na korporativne stvari. Shvatio je da na takav način nikada neće proputovati cijeli svijet i odlučio otvoriti novo životno poglavlje.
Najpoznatiji travel bloger u regionu postajete nakon što ste prije nekoliko godina djevojci Andrei priredili iznenađenje za rođendan u Americi preletjevši tim povodom 10.000 km. Rado Vas ljudi prate. U čemu se ogleda tajna Vašeg uspjeha?
– Možda upravo u tome što ste opisali. Ništa mi nije teško, a pritom to radim od srca i bez fejkanja. Za Andreu bih potegao i duplo više kilometara. Ona mi je veoma važna i nisam ni u jednom trenutku pomislio da to ne bih trebao napraviti. Samo sam se potrudio da nađem način kako da to napravim.
Što se mojih storija tiče, a njih ljudi baš vole gledati, puštam sve sirovo, pa ko voli, neka izvoli. Ne da mi se peglati storije. Kažem uvijek iskreno, ako mi je nešto prelijepo i dirljivo, ali i ako mi ne valja ili sam ljut. Ništa ne skrivam. Iskren sam. Ne pokušavam mistificirati stvari. Kada sam bio u Varanasiju gdje spaljuju ljude, nisam prepričavao mističnu historiju Indije, ali jesam prikazao čovjeka kako suši mokre hlače pokraj lomače na kojoj gori tijelo preminulog.
Po čemu pamtite prvu destinaciju na koju ste se otisnuli?
– Andrea i ja smo otputovali na Madagaskar i tamo proveli 20 prekrasnih dana istražujući sve dijelove tog otoka. Putovanje Madagaskarom pokazalo se kao prava avantura, vožnja najlošijim cestama svijeta, putovanje bez ikakvog plana. Odmah iza toga smo letjeli na Sejšele. Sejšele sam odabrao i zato što sam oduvijek znao da ću se jednoga dana, ako pronađem onu pravu, zaručiti na Sejšelima. Pronašao sam onu pravu i Sejšele pamtim po tome što smo se Andrea i ja tamo zaručili.
Iza Vas je veliki broj odredišta, njih preko 100. Prema kojim kriterijima birate gdje ćete putovati?
– Kako sam sebi zadao da ću obići sve države svijeta, za sada je kriterij taj da obiđem one zemlje u kojima još nisam bio. Naravno, u određenim intervalima se i dalje rado vraćam na mjesta koja su me duboko obilježila, ili su me se dojmila na neki drugi način. Tako uvijek iznova odlazim na Tajland i u Etiopiju. Vjerujem da ću barem još nekoliko puta napraviti road trip po USA.
Čiji običaji, kultura i tradicija su ostavili na Vas poseban utisak?
– Možda zato što smo svi nekako puni predrasuda, ili smo uplašeni, a možda zato što mi je sve to bilo veoma strano, najviše su me se dojmile države na Bliskom istoku, Afganistan i Jemen. Osjetio sam da je tu zakopano i mnogo naše kulture, naše drevne prošlosti, sve je poprilično neistraženo, mistično. To su putevi kojima je jahao Aleksandar Veliki. Mnoge drevne građevine su sačuvane, mnoga svjedočanstva naših zajedničkih prošlosti. Nesrazmjer onoga što sam vidio na terenu i onoga što vidimo u medijima znao me je stvarno zapanjiti. Sada je situacija u Afganistanu grozna. Imao sam sreću da sam ga vidio prije novonastale situacije.
Vi ste imali i opasnih putovanja. Prespavali ste na vulkanu Nyiragongo u Demokratskoj Republici Kongo uoči erupcije, kretali se kroz nesigurne zone bez vojne pratnje… Kako reagujete obično na stres?
– Volio bih dati pametan odgovor, ali često mi se čini da uopće ne znam prepoznati stres kod sebe. Znam kad me puca adrenalin, kad sam presretan zato što sam ostvario nešto što je bilo teško, pa i opasno, ali ne znam u svojim emocijama ili tijelu prepoznati stres. Mogu reći da sam osjetio malu zabrinutost za sebe kad smo prošli talibanske kontrolne punktove, ali sam se i nekontrolisano smijao. Eto tako nekako ja to podnosim.
Kakvo iskustvo nosite s putovanja u doba pandemije, koliko ih imate iza sebe, te koliko su putovanja poskupjela?
– Od kada je krenula pandemija, proputovao sam Tursku, Kipar, Maltu, Afganistan, Pakistan, Srednju Ameriku, Jemen, dobar dio Afrike… Dugo sam bio na putu uz malu pauzu tokom ljeta. Neke su destinacije bile jeftinije zato što nije bilo turista, neke ture u pola cijene. No, ukupno uzevši putovanja su veoma poskupjela. Samo na testiranje na Covid-19 izgubite hrpu novca. To je posebno meni bio veliki izdatak, jer sam se kretao kroz mnoge zemlje koje su upravo to testiranje vidjele kao zgodan dodatni prihod. Ponekad su testiranja poprimala razinu nerazumnog i totalnog ludila. I sve to morate izdržati.
Osim toga, sada je i rizično putovati, ako idete samo na jednu destinaciju, a planirali ste godišnji odmor od, naprimjer, dvije sedmice. Može se dogoditi da dođete na destinaciju na kojoj je upravo nastupio lockdown i ne možete nikuda. Totalni promašaj. Što god da rezervišete, morate platiti i osiguranje od otkazivanja. Morate stalno pratiti stanje na terenu.
Putovanja jesu postala komplicirana, ali nisu nemoguća. I treba se naprosto više potruditi. Umjesto gubiti vrijeme na to zašto nas je sve to snašlo, uranjati u teorije zavjere, bolje je smisliti neku rutu, završiti planiranje i krenuti na put. Tako je kako je.
Kristijan Iličić
Koliko dana godišnje provedete putujući?
– Ponekad i više od tristo dana. Ove godine sam bio samo mjesec dana preko ljeta bliže Zagrebu, iako opet ne samo tamo, već sam malo lunjao i po okolnim državama. Nisam bio kod kuće niti dva mjeseca.
Gdje se trenutno nalazite?
– U Venecueli s grupom koju vodi moja agencija Nomadik Travel.
Kristijan Iličić
Vaše turističko iskustvo pretočili ste u osnivanje pustolovno-turističke agencije Nomadik Travel u Zagrebu. Ko je Vaš target?
– Većina ljudi misli da radim nešto što je totalno neostvarivo i da su im destinacije na koje idem nedostupne. Čak i oni koji imaju novca da odu na neke skuplje destinacije zapravo to ne rade, jer ne znaju odakle bi uopće počeli. Moja agencija upravo tu stupa na scenu, ona na sebe preuzima sve te ‘veoma komplikovane’ stvari, od pozivnih pisama, ishođivanja dozvola, viza, razrade ruta, dogovora s lokalnim ljudima.
Svi koji su skloni nečemu što bih nazvao pustolovinom života, sada to mogu ostvariti preko naše agencije. Vode je dvojica izrazito iskusnih svjetskih putnika, moj brat i ja, koji tačno znaju šta rade. Slušamo ljude koji nas prate, koji žele pustolovinu, pa ne namećemo utabane, tradicionalne rute, nego ljude vodimo tamo gdje i oni sami žele ići. Naprimjer, novogodišnje putovanje na Tajland vjerojatno nude i neke druge agencije, no mi jedini nudimo opciju da se daleko duže boravi na prekrasnim plažama.
Također, putovanje do Angel Fallsa u Venecueli do jučer je bilo gotovo nemoguće organizovati, a mi smo upravo sada s našom prvom grupom ovdje. Težimo da i drugi ljudi ostvare svoju pustolovinu života i vide svijet u svoj njegovoj ljepoti.
Svojim primjerom pokazujem da se za neke stvari treba pomučiti, izaći iz zone komfora u fizičkom i mentalnom smislu, ali ponekad treba naprosto izdvojiti i podosta novca da bi se ostvario neki san.
“Putovanjima sam razbio sve predrasude o nama posve stranim podnebljima, kulturama, običajima”
Kristijan Iličić
Koliko ste se Vi kao čovjek promijenili putujući svijetom, u čemu se ogledaju Vaše najvažnije spoznaje?
– Najvažnija spoznaja je da su ljudi svugdje ljudi. Da ne postoje mi i oni, već samo dobri i loši ljudi – i njih je pun svijet. Putovanjima sam razbio sve predrasude o nama posve stranim podnebljima, kulturama, običajima. Razbio sam sve strahove i naučio da svijet može biti jedno savršeno mjesto za život kada ne bismo dopustili da manjina koja djeluje iz vlastitih sebičnih razloga upravlja tihom većinom. Nailazio sam, uglavnom, na veoma dobre, drage i susretljive ljude. Toliko je dobrote u svijetu, u srcima ljudi!
Živeći na jednoj tački na planeti Zemlji ostajemo zatvoreni u svom malom boksu i svugdje vidimo prijetnje i probleme. Postajemo frustrirani i nesretni. Vidim to često po nekim komentarima koje i sam dobijem na svoje postove. Ljudi se ne maknu iz svog dvorišta i imaju mišljenje o cijelom svijetu.
Putovanja obogaćuju, oplemenjuju, dodaju vam u život kvalitetne i dobre ljude, učite na način kako nikad ne biste učili da ste sve vrijeme sjedili kod kuće. Upravo u putovanjima i upoznavanju svijeta iza našeg ograničenog horizonta vidim izlaz u bolji svijet.
