Mostar, grad svjetlosti

Ovdje ćete doživjeti kulturno-historijski mozaik, čije je kockice posložila prošlost, i steći dojam pod plavim nebom da ovaj grad grije sunce kao da je njegovo vlastito.

Napisala: Elma Zećo

“Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutru, nego svjetlost. To znam iz iskustva. Svjetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vrijeme mog boravka od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sjećanja na Mostar […]”, riječi su velikog književnika Ive Andrića.

Startna pozicija turističke posjete

Mostar, osim historije, tradicije i kulture, ima – poput rijetkih ljudi – svoju snažnu harizmu. Stoga ne čudi zašto Mostarci s tolikim ponosom govore o svom mjestu rođenja, koje je mnogima od njih podjednako važno kao i matični broj.

Mostar je nezaobilazna turistička destinacija, ali i jedno od omiljenih mjesta za jednodnevni izlet Bosanaca i Hercegovaca. Stigne li vikend, mnogi će to potvrditi, nerijetkim Sarajlijama nije teško sjesti u auto i voziti se dva sata prema jugu kako bi popili kafu s pogledom na hirovitu riječnu ljepoticu Neretvu, čije obale grli njegov simbol i jedan od najslavnijih mostova Balkana, Stari most.

Na ulazu u Stari grad s desne strane ostavit ćete glasovitu mostarsku tržnicu Tepu. Svakim novim korakom šetajući prema, kako ga u Mostaru zovu, Starom, misli se mostu, posebno kada je lijepo vrijeme, stopit ćete se s vrevom ljudi koji hrle u dva smjera. Ili prema centru, ili dublje u staru jezgru grada.

Oslušnete li ipak preciznije razgovore, čut ćete razne strane jezike pridošlih turista koji svojim fotoaparatima bilježe važne momente za sjećanje, ili zagledaju primamljive suvenire i ostale ukrase obrtničkih radnji smještenih u starom bazaru, Kujundžiluku. Predahnuti se uvijek može u nekom od ugostiteljskih objekata. Nikako nemojte propustiti priliku da sjednete negdje gdje ćete moći probati jelo slatke hercegovačke kuhinje – smokvaru, specifičnu po domaćem pekmezu od smokvi, čijem rastu ne smeta vrelo hercegovačko tlo.

Iako nije uvijek lako naći mjesto za sjedenje, razumljivo, svako teži da bude bliži okosnici Starog grada, Starom mostu, koji se prema nebu uzdiže u obliku kamene duge omeđene kulama s obje obale – Tare s istočne, te Halebije sa zapadne strane. Most je po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog izgradio turski arhitekta Hajrudin. Od 1566. godine čvrsto je stajao sve do tragične 1993. godine kada postaje žrtva okrutnog rata. Godinama kasnije Stari most je ogromnim graditeljskim zahvatom ponovo oživio i nalazi se na spisku Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Nedaleko od njega naći ćete Krivu ćupriju, mali kameni most, za mnoge minijaturna verzija Starog mosta, koji premošćuje Radobolju.

Bogatstvo je u različitosti

U otomanskom stilu građene su i brojne mostarske džamije. One su prije svega čuste, poput Karađozbegove džamije, koja se nalazi na listi najreprezentativnijih spomenika sakralne islamske arhitekture 16. vijeka. Već ko se popenje na minaret Koski Mehmed-pašine džamije s prvobitno očuvanom bojom i dekoracijom zidova, još iz 1617., bit će nagrađen panoramskim pogledom na Mostar.

Iz perioda prisustva Osmanskog carstva na ovim prostorima mnogo je još tragova u Mostaru, no ono što će zasigurno privući pažnju radoznalih su tri turske kuće koje svjedoče o nekadašnjem stilu stanovanja. Iza visokih zidova koji čuvaju intimu porodice kriju se tako Kuća Bišćevića, Kuća Kajtaza i Kuća Muslibegovića, koje se već u svojim dvorištima polako počinju otkrivati očima gostiju mameći ih dekoracijama na tlu, fontanama, cvijećem i voćkama.

U doba Osmanlija dijelom mostarske duše postaje i jevrejska zajednica. Sinagogu, koja je u naselju Brankovac izgrađena 1889., početkom 50-ih godina prošlog vijeka Jevrejska općina Mostar ustupila je Pozorištu lutaka isključivo za tu namjenu.

I Austro-Ugarska je dala svoj kreativni građevinski doprinos Mostaru. Impresivna Stara gimnazija (1898.), u kojoj se danas nalazi Gimnazija Mostar, veliki je objekat na Španskom trgu rađen u pseudomaorskom stilu, a od nje nije daleko još jedna zanimljivost – Gradska banja na Musali. No, za vrijeme austrougarske carevine, na uzvisini istočnog dijela grada, 1908. godine svoj život počela je živjeti također mitropolija Vladičin dvor, monument neobaroknog arhitektonskog stila.

U Mostaru najznačajniji arheološki lokalitet iz ranokršćanskog perioda predstavljaju ostaci ranokršćanske bazilike u naselju Cim, dok je katolička crkva sagrađena 1866. godine, a uz nju nešto kasnije i Franjevački samostan veoma bogate biblioteke. Nakon što je crkva nastradala u vihoru nasilja, u godinama po njegovom gašenju podignuta je nova većih dimenzija.

Prema posljednjim medijskim navodima, Mostaru će se uskoro vratiti još jedan od njegovih simbola, a to je Saborna crkva Svete trojice, zaštićeni nacionalni spomenik. Plan je da se posveti 2019. godine, kada se navršava 800 godina od osnivanja eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske.

Visoko mjesto na listi mostarskih znamenitosti zauzima također Partizansko spomen groblje sa 661 nadgrobnim kamenom. Prema arhitektonskom rješenju Bogdana Bogdanovića, izgrađeno je 1965. u znak sjećanja na poginule mostarske partizane.

Obavezno posjetite mjesto rođenja jednog od najvećih pjesnika našeg prostora, Alekse Šantića. Grad koji je poštovan i nošen u srcu širom svijeta kao sjaj kojeg godine ne izdaju, u stilu Merlinove Mostarske: “Ja ću biti sijed, ja ću biti star, al’ biće vječno mlad moj Mostar…”