Munevera Aljukić: Žena koja obara bukve, reže balvane i cijepa drva

    Munevera Aljukić: Žena koja obara bukve, reže balvane i cijepa drva

    Težak i neobičan fizički posao za ženu svakodnevno obavlja Munevera Aljukić (53), koja obara bukve u šumi, motornom pilom reže ogromne balvane, te cijepa drva. Munevera se ovim poslom počela baviti još u djetinjstvu, a osim toga zna raditi i mehaničarske poslove, voziti kamion, traktor i kombi. Svim turistima koji svrate u Umoljane, bosanskohercegovačko selo smješteno na planini Bjelašnici, Munevera i njen posao prava su atrakcija.

     

    Piše: Samila Ivković

    – Počela sam cijepati drva još s 12 godina. Otac mi je radio u šumarstvu tako da sam od njega mnogo naučila. Uz svoje roditelje sam učila i druge poslove, jer su se i oni bavili poljoprivredom, a imali su traktore i konje. Znam raditi i mehaniku, voziti kamione i traktore.

    TEŽAK FIZIČKI POSAO

    Da se bavi ovim teškim fizičkim poslom Muneveru je natjerala teška materijalna situacija, a ne želja za takvim poslom.

    – Završila sam trgovačku školu. Trideset godina sam bila na birou za zapošljavanje i nikada me nisu zvali. Sama sam sebi tražila poslove i išla za hljebom. Zaista sam se sve ove godine borila, kucala sam na dosta vrata, tražila pomoć za plastenike, ali sam nailazila na odbijanje i podsmjehivanje. Radila sam kod sestre u Hrvatskoj jedan period i svi su govorili da se prijavim tamo, kako bi dobila papire. Govorili su mi čak da sam i za Ginisove knjige rekorda. U drugim državama ljudi baš cijene kada se neko bori za sebe – priča Munevera.

    Munevera je radila i za jednu firmu, no zbog toga što je nisu prijavili i tako joj omogućili zdravstveno i penziono osiguranje, odlučila je ponovo samostalno raditi.

    – Radila sam godinu i po kao drvosječa, ali s obzirom na to da me nisu prijavili, ponovo sam počela raditi sama. Dok sam tamo radila dnevno sam motornom pilom rezala i po 40 metara, što je oko 26 kubika.

    Munevera svaki posao vezan za drva obavlja jednako dobro, a na ovaj posao ne gleda kao na nešto neobično.

    – Siječem šumu, obaram bukve, cijepam drva…, ni od kojeg posla ne bježim. Radim na pozive, odem s kombijem, usiječem ono što leži na zemlji. Uplatim nešto i šumariji kako bih to mogla legalno raditi.
    Posla uvijek ima. Da imam više sredstava, bilo bi ga i više. Kombi je kao malo dijete, nejak je za mnoge poslove, ali važno je da se može prehraniti.

    Iako se ovaj posao veže za jači spol i smatra „muškim“, Munevera kaže kako sa spremnošću i sposobnošću u ovom poslu može parirati svakom muškarcu.

    – Teško ijedan muškarac može izdržati i obaviti posla koliko mogu ja. To je vještina, spremnost, a ne snaga. Tu ja snagu neku i ne upotrebljavam. Mnogi ljudi kada čuju priču o meni misle da sam visoka i krupna, a kada me vide iznenade se. Imam 58 kg i visoka sam 165 cm. Zahvalna sam Bogu na zdravlju i izdržljivosti. Mnogo zadovoljnije gledam na život od onih koji imaju bogatstva.

    REAKCIJE LJUDI

    Turisti nerijetko zastanu i gledaju Muneveru dok siječe ili cijepa drva, a do sada je, kaže, naišla na različite reakcije ljudi.

    – Neki mi se dive, a neki kažu da sam budala. Neki imaju razumijevanje, dok se neki smiju. Ima različitih mišljenja. Svako ko je čovjek cijeni to što radim, a ja sve dok pošteno radim, ne zanima me niko drugi – kaže nam.

    Munevera živi sa suprugom, a ima i dvoje djece, kao i unuke. Kaže kako joj mnogo pomažu i brinu se za nju.

    – Unuci često govore da ne radim ovo, da tražim neki drugi posao, ali nažalost ne mogu ga pronaći. Radila sam u pekari godinu i po za 450 KM, a ni tu nisam bila prijavljena. Ovako za nekoliko sati mogu zaraditi 100 KM. Suprug radi, ali od jedne plate ne bi mogli živjeti.

    Poslije napornog dana Munevera ide kući da pravi ručak, a osim toga u selu Ljuta prema Konjicu ima 40 duluma zemlje, gdje uzgaja maline i krompir.

    – Posao jeste naporan, ali ipak mi nije teško da se po povratku kući brinem o domaćinstvu. Na selu imamo dulum malina, a sijemo i tonu krompira. Također, i za sebe uzgajamo malo povrća. Nekad  tamo idem svaki dan, a nekad samo vikendom – kaže Munevera na kraju razgovora.