Počitelj – Grad prošlosti i sadašnjosti

Počitelj – Grad prošlosti i sadašnjosti

Počitelj je smješten na kamenoj litici lijeve obale rijeke Neretve, dvadesetak kilometara južno od Mostara, uz magistralni put koji vodi prema Jadranskom moru. Danas u njemu živi tek nekoliko porodica, više je kao živi muzej, kao dokaz jednom vremenu i epohi.

Šta se ukratko može reći o Počitelju, njegovoj historiji i sadašnosti? Ako ste ga posjetili makar jednom, jasno vam je da Počitelj nije moguće dijeliti na njegovo sada i nekada, to je nešto što ima svevremensku dimenziju. To je gledanje u našu prošlost i naš mentalitet, u našu kulturnu baštinu kao i naše trajanje. On se od svog prvobitnog izgleda nije mnogo promijenio, osim što ga je novi asfaltni put odvojio od Neretve. Iako se Počitelj prvi put spominje 1444. godine kao sjedište župe, smatra se da ga je izradio bosanski kralj Tvrtko 1382. godine.  Ovaj jedinstveni orijentalni grad smješten je u dolini rijeke Neretve, a na brdima koja ga formiraju nalaze se stari čuvari, srednjovjekovne tvrđave.

Građevine koje čine ovaj grad tako jedinstvenim su Hadži-Alijina džamija koja je nastala u 16. stoljeću a obnovljena poslije posljednjeg rata. Sa bakarnim kupolama svoj Počitelj krasi i Šišman-Ibrahim pašina medresa, a čitavom čaršijom dominira Sahat kula koja je nastala u 17. stoljeću i služila kao dom stražarima koji su čuvali teritoriju od neprijatelja. U Počitelju je osjećanje o vremenu koje je nekada postojalo i životu kojim se nekada živilo još uvijek prisutno na njegovim građevinama. Sve je u biti u vremenu. Pa i onaj najmanji kamen kad pogledate, na njemu su uklesani tragovi prošlosti, i on ima svoju priču koja traje godinama.

Ono što je posebno vrijedno i što svakako fascinira na ovom malom orijentu je sistem kojim su se gradile kuće, naime svaka pruža nevakidašnju intimu boravka i mira a istovremeno ima i pogled na čitav grad, na život, na sve ono što se u njemu događa. Skladno uklapanje velikih i malih kuća po vertikali i horizontali govori o istinskoj želji graditelja da niko nikom ne smeta, ali da svako ima svoj dio pogleda. Svaka od kuća imala je glavni ulaz ali i kapidžik koji je vodio u vrt, ali kroz te kapidžike moglo se i pobjeći u situaciji kada je to bilo neizbježno. Tako su i gornje gradske zidine imale svoj tajni izlaz. Iza svake kuće bila je bašta puna šeboja i ruža, sa nezaobilaznim lozama.

U Počitelju ima nekoliko restorana a mi vam preporučujemo onaj od Mustafe Alagića Mute, preko puta ulaza u džamiju, sa čije se terase pruža prekrasan pogled na Neretvu .Vlasnici su stariji bračni par i možda ćete malo duže čekati na uslugu, jer njima se nigdje ne žuri i taj mir i usporenost prenijet će i na vas. Probajte neki od domaćih sokova koji sami prave. Mi toplo preporučujemo domaći sok od nara.

Elvira Leka, Furaj.ba