Rade Šerbedžija: Ne daj se Ines

    Rade Šerbedžija: Ne daj se Ines

    Ne daj se Ines

    Ne daj se godinama, moja Ines

    drukčijim pokretima i navikama

    jer još ti je soba topla

    prijatan raspored i rijetki predmeti

    imala si više ukusa od mene

    tvoja soba divota

    gazdarica ti je u bolnici

    uvijek si se razlikovala

    po boji papira svojih pisama,

    po poklonima

    pratila me sljedećeg jutra

    oko devet do stanice

    i ruši se zeleni autobus

    tjeran jesenjim vjetrom

    kao list niz jednu beogradsku padinu

    u večernjem sam odijelu

    i opkoljen pogledima

     

    Ne daj se mladosti moja,

    ne daj se Ines

     

    Dugo je pripremano naše poznanstvo

    i onda slučajno uz vruću rakiju

    i sa svega nekoliko rečenica,

    loše prikrivena želja

    tvoj je način gospođe

    i obrazi seljanke

    prostakušo i plemkinjo moja

    pa tvoje grudi, krevet

    i moja soba obješena

    u zraku kao narandža

    kao narandžasta svjetiljka

    nad zelenom i modrom vodom Zagreba

    Proleterskih brigada 39 kod Prković

    pokisla ulica od prozora

    dalje i sum predvečernjih tramvaja

    lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva

    upotreba zajedničke kupaonice

    i molim vas, ako neko traži.

     

    Ne daj se Ines

     

    Evo me ustajem

    tek da okrenem ploču

    da li je to nepristojno

    u ovakvom času

    Mozart Requiem Agnus Dei

    meni je ipak najdraži početak

    raspolažem s još milion nježnih

    i bezobraznih podataka naše mladosti

    koja nas pred vlastitim očima vara,

    i krade, i napušta.

     

    Ne daj se Ines

     

    Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža

    odlazeći da se počešljaš

    u nekom boljem hotelu

    dodirni me ispod stola koljenom

    generacijo moja, ljubavnice.

     

    Znam da će još biti mladosti,

    ali ne više ovakve

    u prosjeku 1938.

    ja neću imati s kim

    ostati mlad ako svi ostarite

    i ta ce mi mladost

    teško pasti

    a bit će ipak

    da ste vi u pravu

    jer sam sam na ovoj obali

    koju ste napustili i predali bezvoljno

    a ponovo počinje kiša,

    kao što već kiši

    u listopadu na otocima

    more od olova

    i nebo od borova

    udaljeni glasovi koji se miješaju

    glas majke, prijatelja, kćeri,

    ljubavnice, broda, brata

    na brzinu pokupljeno rublje pred kišu

    i nestalo je svjetla

    s tom bjelinom

    još malo šetnje uz more

    i gotovo.

     

    Ne daj se Ines!