Samir Cerić: San o Formuli E u Sarajevu postaje stvarnost

    Samir Cerić: San o Formuli E u Sarajevu postaje stvarnost

    Iako je iz Banja Luke otišao prije skoro 27 godina i postigao veliki poslovni uspjeh u Velikoj Britaniji, Samir Cerić nije zaboravio svoju domovinu. S porodicom živi u centralnom Londonu i važi za izuzetno uspješnog poduzetnika, a jedan je od simbola tamošnje kreativne industrije.

    Čuveni Times Magazine uvrstio ga je na prestižnu listu najmoćnijih ljudi u svijetu umjetnosti i mode, a za svoj rad dobio je i brojna druga priznanja i nagrade. U žižu bh. javnosti Cerić je dospio nedavno, kada je u objavljena informacija da bi Sarajevo 2020. godine moglo biti domaćin utrke Formule E, a sve pod vodstvom ovog svestranog Bosanca.

    Rođeni ste Banjalučanin, ali posljednjih 26 godina živite u Londonu. Nedostaje li Vam BiH?

    –  Naravno da mi nedostaje. Kada sam prije nešto više od godine došao ovdje, rekao sam prijatelju Dini Merlinu, da nakon 25 godina života u Londonu, kojeg zovem svojim domom, ponovno želim osjetiti Sarajevo i BiH. Imao sam viziju kako da pomognem da se imidž Sarajeva i BiH u svijetu pozitivno promijeni. Dino je to prepoznao i organizovao nam susret s gradonačelnikom Abdulahom Skakom u impresivnoj Vijećnici, gdje sam slučajno upoznao i Amera Bukvića, izvršnog direktora BBI banke i svi smo kliknuli. Tako je nastala ideja da se u Sarajevo dovede utrka Formule E, zatim i moje neočekivano učestvovanje na Sarajevo Business Forumu, gdje smo Sanjin Arifagić i ja bili moderatori na tribini (Dijaspora, sport, umjetnost, kultura i kreativna industrija.

    U Velikoj Britaniji ste iznimno uspješni. Dokazuju to brojne nominacije, nagrade i priznanja. Među ostalim, čuveni Times magazin uvrstio Vas je na listu najmoćnijih ljudi u svijetu industrije. Koliko Vam to znači?

    – Vrlo je laskavo kada vas mediji prepoznaju, ali bilo da je riječ o umjetniku, modnom dizajneru, advokatu, bankaru ili poduzetniku, važnije je da vas industrija prepozna i aplaudira vam. Tada želite iskoristiti tu izloženost kao platformu za promoviranje onoga u što vjerujete. Biti poduzetnik i stvarati vlastitu sudbinu, uspjeh i / ili neuspjeh, dolazi s mnogo odgovornosti. Kao matematičar koji je magistrirao na Univerzitetu u Bologni i na Univerzitetu u Sussexu, uvijek sam se smatrao kompetentnim za rješavanje problema, zato sam i započinjao poslove, a ne samo da bih se obogatio ili postao slavan. Biti prepoznat kao jedan od najvećih inovatora i pionira industrije umjetnosti i dizajna u Velikoj Britaniji vrlo je moćna pozicija, a kada to snažno i pozitivno utječe na živote drugih ljudi i kada vam to lično kažu – onda posebno cijenite nagrade i priznanja.

    Uvijek ste na različite načine u svijetu lobirali za BiH, a danas za našu zemlju imate velike ideje. Može li san o Formuli E u BiH postati stvarnost?

    Sve nas vidim kao ambasadore BiH bez obzira na to ko smo i gdje smo. Naravno, kada ste u Londonu i imate pristup Domu lordova, Parlamentu Velike Britanije, vrlo moćnim britanskim i međunarodnim poslovnim i investicijskim krugovima, to vas stavlja u odgovorniji položaj. San o Formuli E već postaje stvarnost. Sada smo u statusu pred-kandidature i postoji realna mogućnost da dovodimo utrku u Sarajevo u junu 2020. Bit će to najvažnija sezona u historiji ovog mladog, ali veoma moćnog brenda Formule E. Te sezone, BMW, Mercedes i Porsche bit će dio te utrke sa svojim timovima. Kada najveći svjetski auto brendovi postaju dio cijele priče, to govori o tome koliko je važan ovaj događaj.

    Koliko bi takva manifestacija značila za Bosnu i Hercegovinu?

    Bio bi to do sada neviđeni spektakl, ne samo u BiH, već i u regiji. Sarajevsku utrku Formule na električni pogon gledale bi stotine miliona ljudi i tako bi promijenili imidž Sarajeva praktično preko noći. Sama trka bi promovisala ljepote BiH širom svijeta, što bi ukazalo i na to da je rat odavno završio, jer neki još uvijek misle suprotno. Održavanje Formule E bi nam omogućilo da sebe predstavimo kao vrlo obrazovanu i sposobnu naciju, te da bismo mogli postati i tehnološka nacija, i tako u prvi plan staviti našu inteligenciju i znanje, a ne biti jeftina radna snaga na Zapadu i Istoku.

    Za razliku od Olimpijskih igara 1984. koje se mogu dogoditi samo jednom ili dva puta u jednom vijeku, ovaj događaj vratit će se u Sarajevo svake godine, najmanje 5 godina zaredom, a zašto ne i 15-20 godina? Dovesti će nam neke od najvećih sportskih zvijezda, poznate osobe kao i velike poduzetnike i investitore koji pozitivno utječu na ekonomiju, ne samo naše zemlje, nego regije i cjelokupnog globalnog tržišta.

    Mnogi Vas nazivaju vizionarom koji će promijeniti Sarajevo. Šta je ovoj zemlji potrebno, osim vizije?

    Potrebna nam je vizija, ali i vojska ljudi koja će podržati tu viziju i učiniti sve da se ostvari. Imao sam dovoljno sreće i privilegije da sam sreo takve osobe. Vlasnica MCM modne kuće, koja je danas jedna od najuspješnijih poslovnih žena na svijetu – Gospođa Kim, uz moju ženu Zoe, jedan je od glavnih razloga zašto sam se vratio u BiH. Posmatrajući nju kako je pomogla pozitivno promijeniti Koreju i Seul, jako je utjecalo na mene. Pretvorila ga je u ono što je danas – centar izvrsnosti, inovacija i tehnologije. Svojim radom i velikim uspjesima me motivirala da pokušam učiniti isto sa Sarajevom. To je razlog zašto bih volio pretvoriti Sarajevo u evropski Seul, a BiH u evropsku Silicijsku dolinu.

    Osnivač ste nekoliko kompanija; Wolf & Badger, Debut Contemporary, Alpha Omega Group, MDC Capital, Sarajevo Sports International, Sarajevo Sports & Entertainment. Koliko je BiH plodno tlo za biznise?

    Sve je krenulo od ideje da pokrenem vlastiti posao, umjesto da radim za druge. Moji roditelji su bili užasnuti tom idejom jer su me nakon godina visokog obrazovanja, vidjeli kao bankara u financijskoj četvrti Londona. BiH nudi stvarne poslovne prilike i ne sumnjam da će se poslovno okruženje u narednim godinama poboljšavati. Radim s velikom mrežom svjetskih investitora koji će u narednim mjesecima procijeniti sve prilike koje ova država nudi.

    Ostvarili ste i saradnju s mnogim obrazovnim institucijama u Londonu. Šta biste, u tom svjetlu rada s mladima, poručili mladim ljudima u našoj zemlji?

    Želio bih im reći da rješenje nije napuštanje zemlje i pokušaj stvaranja njihove budućnosti u inozemstvu. Vjerujem da bolje sutra čeka sve u BiH, ali raste i njihova odgovornost da rade na tome da se to ostvari. Ne mogu čekati da drugi to čine za njih. Biti velik na Zapadu mnogo je teže i izazovnije nego što se može zamisliti. Zato mladi u BiH moraju pronaći dovoljno razloga da ostanu i doprinesu lokalnoj ekonomiji, umjesto da traže izlaz u napuštanju svoje domovine.

    Veliki ste ljubitelj nogometa. Imate li favorita među bh. klubovima i šta mislite o reprezentaciji BiH?

    Otac i dedo su me u djetinjstvu redovno vodili na utakmice Borca iz Banjaluke,  i pratio sam ih od druge godine, pa sve do odlaska iz BiH u maju 1992. godine. Nedavno sam s Edmundom Chuom i Hajrudinom Prolićem posjetio FK Sarajevo i FK Željezničar i oba kluba su me impresionirala. Ta posjeta bila je vrlo plodna i dovest će do zanimljivih prilika između nekih od Edmundovih europskih nogometnih firmi, nas u SSI-ju i eventualno oba ova bosanska kluba, kao i bosanske nogometne lige. Veliki sam fan i Reprezentacije BiH. Naša nacija je puna nadarenih, a ja ih često nazivam nebrušenim dijamantima koji, kad se dobro poliraju, sjaje na globalnoj sceni.

    Imate troje djece, koliko Vaša djeca znaju o Bosni i Hercegovini, da li govore naš jezik?

    Farrah ima 9 godina, Raif 7, a Thor 6. Znaju mnogo o BiH i od nedavno dolaze sve češće. Veliki su promotori BiH, pa iskoriste svaku priliku da u školi izvedu prezentaciju o BiH, Sarajevu i Bjelašnici, na kojoj su i naučili skijati. Najmlađi sin tečno govori bosanski, a stariji još uvijek uče. Kod kuće je jezička borba između bosanskog i italijanskog, jer često odlazimo na Sardiniju i kontinentalnu Italiju. Moja supruga je modna dizajnerica i radi u Italiji, pa nam je to kao drugi ili treći dom.

    U našem domu obrazovanje je vrlo važno i to je jedina stvar oko koje nikad ne bih pravio kompromis. Djeca se školuju u jednoj od najelitnijih privatnih škola u Londonu, koja pripada istoj grupi škola u koju su išli princ William i Harry. Često je prva stvar koju otac radi kada se dijete rodi, ta da ide u školsku upravu i preda obrazac za prijavu za upis, a prođu godine dok saznate da li im je ponuđeno mjesto u jednoj od tih škola. Učiti u razredu s djecom različitih nacionalnosti i kultura iz cijelog svijeta nešto je što oblikuje njihove ličnosti i obogaćuje njihove živote od samog početka i zato je, po mom mišljenju, London najbolji grad na svijetu.

    Autor: Samila Ivković