Sanjin Pehlivanović – Bh. čudo od djeteta

    Sanjin Pehlivanović – Bh. čudo od djeteta

    Najbolji  igrač bilijara u Bosni i Hercegovini nezaustavljivo obara rekorde i osvaja medalje

    Sanjina Pehlivanovića već odavno nazivaju bh. čudom od djeteta. Još kao desetogodišnjak je počeo igrati bilijar, a danas ostvaruje pobjede na svjetskom nivou. O njegovom uspjehu najbolje govore rekordi koje nezaustavljivo obara. Ovaj osamnaestogodišnji Sarajlija je još s 11 godina postao viceprvak države u seniorskoj kategoriji u disciplini 9 ball, što je fascinantno i prosto nevjerovatno u jednom sportu.

    Najmlađi je Evropski prvak u historiji bilijara, ima najviše titula juniorskog Evropskog prvaka, prvak je svijeta, a sa 16 godina je bio proglašen za najboljeg mladog igrača Evrope. Da ne prestaje sa sjajnim rezultatima, dokaz je i to da je nedavno osvojio 8. titulu juniorskog prvaka Evrope.

    – Neizmjerno sam sretan zbog osvojene titule. Zadovoljstvo je osvojiti bilo kakav turnir, a naročito ovako veliki i važan za moju igračku karijeru. Moram priznati da mi je možda uz prvu titulu, ova bila najteža za osvojiti iz prostog razloga što je konkurencija zaista bila prejaka.

    Kada ste počeli igrati bilijar i ko je prepoznao Vaš talent?

    – Kada sam prvi put, kao desetogodišnjak, probao udarati kugle, igra me jako privukla. Kako tada, tako i sada, ona je moj život i ne znam šta bih drugo radio u životu da mi se oduzme ta privilegija. Moj talent je prepoznao moj menadžer, gospodin Ramiz Turulja, koji je zaista bio motor pokretač i podrška bez koje ne bi bilo moguće ostvariti sve ove rezultate. Tu je svakako i moj otac koji je ujedno i  vrhunski trener bilijara. Za njega mnogi kažu da je jedan od najboljih trenera na Balkanu, a ja sa sigurnošću znam da on jeste najbolji.

    Koliko truda i rada na sebi je potrebno da bi se postigli rezultati kakve Vi postižete? 

    – Za one koji se ne bave bilijarom možda će biti malo čudno kada kažem da se moji treninzi sačinjavaju od treninga na stolu i svakodnevnih treninga u teretani, gdje pokušavam da održim kondiciju koja mi je potrebna za igru. Treniram svaki dan, osim kada sam na putu za takmičenje. Taj put naglašavam, jer zaista mnogo putujem i nekada mi to postaje tegobno.

    Već ste do sada pobjeđivali legende ovog sporta, poput višestrukog prvaka Ralfa Souqueta. Postoji li neko koga biste voljeli imati za protivnika? 

    – Kao i svako dijete, imao sam idola u ovom sportu. Moj je bio najveći svih vremena, Ralf Souquet iz Njemačke. S 9 godina sam sjedio u njegovom krilu i divio mu se, a s 15 sam ga pobijedio u Tirani na Euro Touru. Interesantno je bilo šta se sve dešava u glavici jednog petnaestogodišnjaka u borbi da pobijedi svog idola. Jedno veliko iskustvo za mene, a sada je situacija drugačija. Igram na svim stranama svijeta i s najvećim igračima svijeta, svejedno je ko mi je protivnik. Važno je samo da dam svoj maksimum. 

    Iza jednog tako uspješnog djeteta, sigurno postoji tim koji organizuje sve. Ko Vam je sve ove godine najveća podrška?

    – Moj otac Senad, menadžer Ramiz i ja smo tim u kojem moja, kao glavna uloga, nije ništa bitnija od ove dvije sporedne. U ovom pojedinačnom sportu igrač nema nikakve šanse postati vrhunski ako nema svoj tim. Moj tim je mali i fali mu nekoliko ljudi, ali s garancijom kažem da je najbolji. To nije nimalo ne skromno i hvalisavo. Sve svoje uspjehe pripisujem njima. Šta su sve prolazili s mojim dječačkim bubicama, i kako smo uspjeli da jedan dječiji mozak pretvorimo u sjajnog borca na terenu to samo  oni znaju.

    Imate potpisan sponzorski ugovor u Kini. Kažite nam kako je došlo do tog sponzorstva i i koliko često odlazite tamo?

    – Na jednom od takmičenja Kinezi su prepoznali moj talenat i vidjeli da bi mogao biti reprezent igre Kineska osmica. To je jedna od najtežih biljarskih disciplina, a ja tu igru igram na jedan veoma atraktivan način, tako da na momente imam osjećaj da ljudi polude kad odigram neku od svojih ludorija. Organizaciju svih dešavanja vodi kompanija Joy, koja je vodeća u proizvodnji bilijarskih stolova i oni su mi ponudili da potpišemo ugovor po kojem bih ja trebao u Kini boraviti minimalno godinu dana, a oni bi obezbijedili najbolje trenere za tu disciplinu i pokušali da od mene naprave super star. Nakon prvih odlazaka u Kinu ishrana je bila veliki problem.

    Za devet dana boravka tamo smršao sam 13 kila i opao mi je imunitet. Nisam mogao da se naviknem na kinesku kuhinju, tako da je moj menadžer odlučio da moj ugovor preformuliše da obavezno u jednoj takmičarskoj sezoni nastupim minimalno tri puta u Kini, a s tim su i naši partneri bili zadovoljni. Situacija oko hrane se mijenja jer se polako navikavam. Možda ovo oko hrane izgleda smiješno, ali svaki udarac u bilijaru ima svoje operacije i nijedan ne može proći bez koncentracije, što samo po sebi iziskuje dobru ishranu. Kina je interesantna i jako imponuje kad vas ljudi doživljavaju kao zvijezdu.

    Ne sumnjam da ste kroz bilijar upoznali mnogo vršnjaka s različitih kontinenata. Je li se rodilo neko prijateljstvo koje traje i danas?

    –  Kroz takmičenja u bilijaru sam proputovao cijeli svijet i upoznao mnogo prijatelja širom planete. Upravo to je ono što je najvrednije kod čovjeka, jer mene su učili da je čovjek bogat onoliko koliko ima prijatelja. U tom kontekstu ja sam zilioner i zbog toga sam presretan. Upoznao sam mnogo kultura širom svijeta i to mi je pomoglo da lakše shvatim pojam zvani život. Kad sve obiđete, shvatite da je zdravlje i prijateljstvo najvažnije, a da je sve ostalo prolazno. 

    Kako organizujete svoje vrijeme za zabavu i društvo, s takmičenjima i treninzima?

    – Naravno da i mene, kao i moje vršnjake, interesuju mnoge stvari i pokušavam biti u trendu, ali onoliko koliko mi slobodno vrijeme dozvoljava. Da budem iskren, nemam ga mnogo. Često putujem, a kad se nakratko vratim kući poželim se svega, prvenstveno  porodice i prijatelja, a u tom intervalu moram prvo odraditi treninge. Ponekad me zaista savlada umor, ali sam veoma svjestan kakav je put kojeg sam odabrao. Hobi mi je gledanje filmova i slušanje muzike, to me opušta.

    Vanredno pohađate Petu Gimnaziju u Sarajevu i treći ste razred. Kakvi su Vam planovi za dalje?

    – Nastojim da ispite polažem u roku, mada moram priznati da jedva uspijevam. U školi imaju razumijevanja i neizmjerno sam im zahvalan. Nadam se da ću nakon srednje škole obavezno nastaviti s obrazovanjem, a što se tiče nekih dugoročnih planova, veoma se teško odlučiti za bilo što. Situacija za mlade je veoma nezahvalna i iskreno nadam da će se promijeniti na bolje. Razmišljao sam da svoj život nastavim negdje vani jer sam već mnogo puta iskusio nepravdu na raznim dodjelama priznanja. Imao sam i imam pozive iz drugih zemalja da nastupim za njihove reprezentacije, ali ne mogu to jer zaista volim svoju zemlju.