Što Facebook govori o nama?
Koliko svi mi, zapravo, dobro lažemo, koliko se dobro maskiramo, pa tu na fejsu valjamo bureke, samo da bi ispali što bolji, ljepši i zanimljiviji ljudi?
Hrvoje Šalković -pisac,novinar, putnik (www.shale.com.hr)
Kažu statistike da u našoj dobroj, maloj Hrvatskoj funkcionira negdje oko dva milijuna facebook profila. No dobro, stvar treba uzeti s rezervom, jer svi dobro znamo da tu postoji i čitava armada lažnih profila koji služe za čerečenje neistomišljenika na portalima i za nezgodno uklizavanje seleb ekipi ili bivšim curama/dečkima, ako ih imaju. Takve je lako prepoznati po profilnoj fotografiji (čudnovati kljunaš) i po samom imenu profila, obično ostavljaju komentare ispod teksta o kakvoj manekenki.
Ali za preostalih nekoliko stotina tisuća duša, facebook je mjesto časnog djelovanja.
Čekaj, čekaj, ili možda nije…
Koliko svi mi, zapravo, dobro lažemo, koliko se dobro maskiramo, pa tu na fejsu valjamo bureke, samo da bi ispali što bolji, ljepši i zanimljiviji ljudi?
Hajmo napraviti analizu od vrha prema dolje, baš kako nam je to i striček Zuckerberg, onomad davno, servirao.
Recimo da si zainteresiran za neku osobu žensko/muškog spola, dopala ti se negdje u gradu, poslao/poslala si zahtjev za prijateljstvom, i sada škicaš profil i promatraš što se događa.
Da se ne lažemo, stvar započinje bacanjem oka na dvije udarne fotografije – profilnu i naslovnu. Na profilnim fotografijama svi izgledamo kao da smo ispali iz Vogue magazina. Osim što smo svi zanosni, ta fotografija često i priča priču. Bitno je okruženje – skijalište, plaža, proplanak u Andama, k vragu svi smo zabrijali na nešto, i to se mora vidjeti. Ako priča ne stane u profilnu fotografiju, onda se osobni afiniteti raspale preko naslovne fotografije. Ima tamo motora, navijačkih tribina, polja makova, i sve je to lijepo i bajkovito.
Na profilnim fotografijama se često da vidjeti i izgled kupaonice, bojler, kada, pločice, a obavezan dio priče su i napućena usta.
Prvi znak za uzbunu zvoni kada shvatiš da je osoba na profilu svoj lik zakucala na obje fotke – i na profilnu i na naslovnu, pod šifrom – ljubim sliku svoju. U redu je, zlato, shvatili smo da si lijepa, ne moraš nam podcrtavati.
Ispod fotografija, na lijevoj strani, nalaze se osnovni podaci, škola, fakultet, mjesto rođenja, status veze. Visoko obrazovani urbani fašisti obično uteknu kada vide da je dotična/dotični završio za tokara u Cisti provo, ali one slobodoumnije to ne smeta pa jurišaju dalje, njuškajući po profilu. Uostalom, ti podaci mogu i zavarati, s obzirom na broj šaljivdžija koji nas okružuju. Moj frend iz Masterchef žirija je napisao kako je završio mašinstvo u Pančevu, pa ti sada vidi.
Sljedeća stavka koju svi pogledamo je – zajednički prijatelji.
Ljudi su tu obično nemilosrdni, pa se povode za onom starom istinom:
The sun is red
Sky is blue
No mutual friend
Who the fuck are you?!
Ako nemate niti jednog zajedničkog prijatelja, to već predstavlja određeni problem, jer vjerojatno ste nebo i zemlja. Ali, k vragu, zašto biti tako ograničen? Pa novi ljudi, iz nekog potpuno novog svijeta, mogu biti novi prozori u neke nove životne sfere.
Nakon što smo provjerili zajedničke i nezajedničke prijatelje, bacamo se na fotografije.
Alarm! Ako osoba u rubrici profilnih fotografija ima jedno 300 fotki sebe u razno raznim kombinacijama outfita i razno raznim vremenskim uvjetima, onda, dobri čovječe, odustani dok još možeš. No dobro, moguće je da je osoba ultra popularna, pa je svi vole tagirati, ali opet, ako je osoba ultra popularna i svi je žele tagirati, onda je to opet neki znak za uzbunu, nije li?
Osim fotografija, bitna je i rubrika – places – sva ona mjesta koja je osoba posjetila i geo-tagirala. Ako vidiš da je riječ o Šibeniku, Rovinju, Prviću i Rimu, to je neki dobar znak, signal normalnosti. Ako provališ neke Maldive ili Vail, bježi burke, dok ti nije kasno, nemaš se tu što puno petljati. Ali, iskreno, takva faca te neće niti prihvatiti kao facebook prijatelja, pa se nemaš čega niti bojati.
Sljedeća rubrika za promatranje je – muzika. Ako te u oči bubnu Karleuša i Dara Buba Mara, znaš što ti je raditi. Ima tu i obrnutih ekstrema, ima nas koji tu uredno držimo Pixiese, Velvete, Floyde, k vragu, sve na čemu smo odrasli i što garantira da smo, jelte, cool. Prvi priznajem da sam tu napucao tonu cool stvari, da se vidi kako sam ja, je li, old school kit i pol. Sve je to teško farbanje, i mislim da je najpoštenije kada tu netko zabije Ninu Badrić, Dizdaricu, tako nešto.
Naravno, urbani fašisti će tu odustati, ali, k vragu, hajmo ne biti ograničeni poput terase, dajmo osobi šansu.
Postoji problem i ako ona / on u toj rubrici furaju samo elektronsku mjuzu, jer se onda već preplašiš kako će ti već na prvom izlasku ubaciti ekstazi u koka kolu… ili koka kolu u ekstazi, kako je ono išlo?
Dolazimo do serija.
Tu jednostavno mora biti Dr.House, Breaking Bad, Top Gear i slična kalibracija. Isto je i s rubrikom filmova. Kakvi Seks&City, kakvi bakrači, gdje ti je, draga/dragi moj, Apokalipsa danas, gdje ti je Kum i Let iznad kukavičjeg?
No dobro, dobro, nismo snobovi, hajmo osobi dati šansu.
Dolazimo do rubrike – grupe i stranice.
Tu već nema farbanja, jer prstić sam leti prema prozorčiću – like – svi smo članovi nekoliko stotina grupa i stranica, i to dosta govori o nama. Tu najbolje osjetiš puls, kako tko diše, to je, zapravo, najpošteniji indikator imate li išta zajedničko ili ne.
Naravno, na kraju nam ostaju statusi, pa da vidimo čime se osoba bavi.
Ako samo dijeli tuđe poveznice, onda nije kreativan/kreativna. Ako često iznosi gorljive stavove, onda je svađalica, ako…
No dobro, hajmo reći da je osoba prošla test.
Sada ću joj poslati poruku u inbox, pa da pročavrljamo malo.
Što?! Lažan profil, kažeš?!
Hajde ti dečko, lijepo ugasi računalo, počešljaj se, operi zube, pa se spusti na ulicu, među ljude. Pun grad profilnih fotografija, šetaju ulicama i parkovima, pa ako pitaš na pravi način, dat će ti sve odgovore. I još ćeš lakše vidjeti farbaju li ili ne.
Sretno.
Hrvoje Šalković, http://dnevnik.hr
