Vjerovatno su mladi Mocart, Betoven, a kasnije Frojd, Klimt i mnogi drugi, znali zbog čega su za život izabrali baš u Beč. U odnosu na ostatak razvijene srednje Evrope, na Njemačku ili Češku na primjer, Beč je oduvijek važio za „južnjački grad“ i sinonim za ležernost, opuštenost i zabavu.