Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Bosanski franjevci – Most prošlosti i budućnosti Bosne i Hercegovine

Od srednjovjekovne Bosne, preko osmanskog razdoblja i austrougarske uprave, pa sve do savremenog doba, ostali su prisutni – ne samo kao duhovni pastiri, već i kao…

Više od sedam stoljeća bosanski franjevci predstavljaju jednu od najpostojanijih institucija na ovim prostorima. Od srednjovjekovne Bosne, preko osmanskog razdoblja i austrougarske uprave, pa sve do savremenog doba, ostali su prisutni – ne samo kao duhovni pastiri, već i kao neumorni čuvari identiteta, kulture i državnosti Bosne i Hercegovine

Manastir Šćit u Rami

Tekst i fotografije: Samir Zahirović

Franjevci su na tlo Bosne stigli još u 13. stoljeću, a njihova misija ubrzo je prerasla okvire vjerske službe. Tokom osmanskog perioda postali su most između naroda i vlasti, ali i nosioci pismenosti, obrazovanja i kulturnog pamćenja. Dok su državne institucije bile potisnute, franjevci su čuvali svijest o posebnosti bosanskog društva i njegovom kontinuitetu.

U njihovim samostanima i danas se čuvaju dragocjeni rukopisi i dokumenti. Među njima posebno se izdvaja Ahdnama sultana Mehmeda Fatiha iz 1463. godine – povelja kojom je franjevcima zagarantovana sloboda vjere i djelovanja. Sačuvana u biblioteci franjevačkog samostana u Fojnici, ova povelja ubraja se među rijetke primjere takve tolerancije u svjetskoj historiji.

Arhitektura koja govori

Župna crkva Blažene Djevice Marije u Brčkom

Franjevci su prostor u kojem djeluju oduvijek shvatali kao spoj duhovnog, kulturnog i estetskog. Njihove crkve i samostani nisu samo bogomolje – oni su spomenici epoha kroz koje su građeni.

U austrougarskom razdoblju angažovali su znamenite arhitekte poput Josipa Vancaša i Karla Paržika, čija djela i danas izazivaju divljenje. Crkva sv. Ante Padovanskog u Sarajevu, samostan u Visokom i brojni drugi objekti utkali su se u urbani identitet gradova.

Kasnije su tradiciju nastavila velika imena bosanskohercegovačke arhitekture, Ivan Štraus i Zlatko Ugljen. Ugljen, dobitnik prestižne  Aga Khan nagrade za arhitekturu, ostavio je upečatljiv pečat projektima samostana na Plehanu i u Tuzli, gdje se savremene forme stapaju s tihim dostojanstvom sakralne funkcionalnosti. Danas, tu nit nasljeđuju mlađe generacije arhitekata. Tim iz biroa Novi dom, koji čine Juro Pranjić i Ana Bosankić, potvrđuje da franjevci i dalje teže vrhunsko oblikovanje prostora. 

Kultura koja povezuje

Gornji Vakuf/ Uskoplje

Franjevci nikada nisu gradili samo za sebe. Njihove biblioteke, muzeji i galerije oduvijek su bili otvoreni svima. Franjevački muzej u Kraljevoj Sutjesci svjedoči o bosanskoj državnosti i srednjovjekovnom nasljeđu, dok samostan u Fojnici privlači istraživače, putnike i turiste iz cijelog svijeta, čuvajući dragocjene rukopise i dokumente.

Otvorenost prema različitim zajednicama učinila je franjevce istinskim mostograditeljima među ljudima. U vremenima podjela oni su ostajali simbol dijaloga, suživota i kulturnog kontinuiteta.

Most prošlosti i budućnosti

Fojnica

Franjevci su preživjeli promjene carstava, ideologija i granica, ali njihova misija – služiti Bogu i čovjeku – ostala je nepromijenjena. Njihovi samostani danas su živi spomenici historije, umjetnosti i vjere.

U vremenu novih izazova za identitet Bosne i Hercegovine, bosanski franjevci podsjećaju da pravi kontinuitet počiva na duhovnim vrijednostima, znanju i otvorenosti prema drugome. Njihovo naslijeđe, od kamenih zidova srednjovjekovnih crkava do savremenih arhitektonskih remek-djela, svjedoči da tradicija i modernost mogu hodati rame uz rame, gradići most koji povezuje prošlost i budućnost.

Tolisa
Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI