Više od sedam stoljeća bosanski franjevci predstavljaju jednu od najpostojanijih institucija na ovim prostorima. Od srednjovjekovne Bosne, preko osmanskog razdoblja i austrougarske uprave, pa sve do savremenog doba, ostali su prisutni – ne samo kao duhovni pastiri, već i kao neumorni čuvari identiteta, kulture i državnosti Bosne i Hercegovine
Tekst i fotografije: Samir Zahirović
Franjevci su na tlo Bosne stigli još u 13. stoljeću, a njihova misija ubrzo je prerasla okvire vjerske službe. Tokom osmanskog perioda postali su most između naroda i vlasti, ali i nosioci pismenosti, obrazovanja i kulturnog pamćenja. Dok su državne institucije bile potisnute, franjevci su čuvali svijest o posebnosti bosanskog društva i njegovom kontinuitetu.
U njihovim samostanima i danas se čuvaju dragocjeni rukopisi i dokumenti. Među njima posebno se izdvaja Ahdnama sultana Mehmeda Fatiha iz 1463. godine – povelja kojom je franjevcima zagarantovana sloboda vjere i djelovanja. Sačuvana u biblioteci franjevačkog samostana u Fojnici, ova povelja ubraja se među rijetke primjere takve tolerancije u svjetskoj historiji.
Franjevci su prostor u kojem djeluju oduvijek shvatali kao spoj duhovnog, kulturnog i estetskog. Njihove crkve i samostani nisu samo bogomolje – oni su spomenici epoha kroz koje su građeni.
U austrougarskom razdoblju angažovali su znamenite arhitekte poput Josipa Vancaša i Karla Paržika, čija djela i danas izazivaju divljenje. Crkva sv. Ante Padovanskog u Sarajevu, samostan u Visokom i brojni drugi objekti utkali su se u urbani identitet gradova.
Kasnije su tradiciju nastavila velika imena bosanskohercegovačke arhitekture, Ivan Štraus i Zlatko Ugljen. Ugljen, dobitnik prestižne Aga Khan nagrade za arhitekturu, ostavio je upečatljiv pečat projektima samostana na Plehanu i u Tuzli, gdje se savremene forme stapaju s tihim dostojanstvom sakralne funkcionalnosti. Danas, tu nit nasljeđuju mlađe generacije arhitekata. Tim iz biroa Novi dom, koji čine Juro Pranjić i Ana Bosankić, potvrđuje da franjevci i dalje teže vrhunsko oblikovanje prostora.
Franjevci nikada nisu gradili samo za sebe. Njihove biblioteke, muzeji i galerije oduvijek su bili otvoreni svima. Franjevački muzej u Kraljevoj Sutjesci svjedoči o bosanskoj državnosti i srednjovjekovnom nasljeđu, dok samostan u Fojnici privlači istraživače, putnike i turiste iz cijelog svijeta, čuvajući dragocjene rukopise i dokumente.
Otvorenost prema različitim zajednicama učinila je franjevce istinskim mostograditeljima među ljudima. U vremenima podjela oni su ostajali simbol dijaloga, suživota i kulturnog kontinuiteta.
Franjevci su preživjeli promjene carstava, ideologija i granica, ali njihova misija – služiti Bogu i čovjeku – ostala je nepromijenjena. Njihovi samostani danas su živi spomenici historije, umjetnosti i vjere.
U vremenu novih izazova za identitet Bosne i Hercegovine, bosanski franjevci podsjećaju da pravi kontinuitet počiva na duhovnim vrijednostima, znanju i otvorenosti prema drugome. Njihovo naslijeđe, od kamenih zidova srednjovjekovnih crkava do savremenih arhitektonskih remek-djela, svjedoči da tradicija i modernost mogu hodati rame uz rame, gradići most koji povezuje prošlost i budućnost.
