Bosansko kraljevstvo

    Bosansko kraljevstvo

    Bosanski ban Tvrtko I Kotromanić krunisan je za kralja Bosne 26. oktobra 1377. I tada Bosna postade kraljevinom.

    Bosanski Kralj Tvrtko I je proširio granice Bosne od Zadra na zapadu do Sandžaka i Crne Gore na istoku.
    Bosna je bila prva država na Balkanu koja je koristila vatreno oružje, a i kovao se zlatnik s grbom ljiljana koji je bio četiri puta veći nego venecijanski.

    Tvrtko je imao 15 godina kad je naslijedio bosanski prijesto. U prvim godinama vladanja nastojao je umanjiti djelovanje katoličke crkve u Bosni što se otkriva iz prepiske s lektorom Djakovačke biskupije koje je otkrio biskup Petar Šikloš, a zatim ugarski kralj Ludvig I iskorištava ponudu pape Inocenta koji je dao dozvolu za križarski rat protiv bosanskih krstjana/bogomila. Ugarska je pokrenula duplu invaziju na bosanske zemlje 1363., ali su podnijeli teški poraz i Tvrtko je izišao kao pobjednik. Ta pobjeda rezultovala je da se Tvrtko 1364. proglasio ”Banom bosanskim po Božijoj milosti” (a ne po milosti ugarskog Ludovika). Uz sve to ban Tvrtko je morao obuzdavati i bosansko plemstvo.


    Tvrtko je htio da se se se okruni bosanskim kraljem (titula koja se samo mogla dobiti od Pape), ali to Papa nije htio dozvoliti, djelimično i zbog Ugarskog kralja. Tvrtko se nakon smrti srpskog cara Uroša 1371 javlja kao pretendent na srpsko prijestolje, ističući srodstvo s Nemanjićima po tankoj krvi (po ženskoj liniji, preko bake tj. po četvrtom koljenu). Tvrtkovo pravo na srpsku krunu po tome je bilo vrlo slabo, jer je tada bilo drugih, koji su imali puno jače krvne veze sa Nemanjićima. Uz to Tvrtko je bio vladar Bosne, zemlje tudje Srbima, i Tvrtko bi se brinuo samo za to da ojača Bosansku Državu, što je vec pokazao 1373. kada je nakon poraza srpskog vojvode Nikole Altomanovića otkinuo jedan dio Raške i ujedinio ga sa Bosnom. Pošto su Tvrtkove šanse kao pretedenta na srpki prijesto bile male kao što srpski historičar Sima Cirković pise: “..ni u jednom od srpskih rodoslova nema nikakvog spomena vladara iz porodice Kotromanić”, da bi svoje šanse povećao Tvrtko počinje vojno osvajati srpske teritorije. Tvrtkov glavni cilj je bio da izdjejstvuje medjunarodno priznanje za sebe kao Kralja i Bosanske Krune.
    Nakon smrti srpskog cara, Srbija je bila u rasulu, rat za vlast je vladao izmedju srpskih kneževa, što je naš Tvrtko iskoristio. Tvrtko se odlučuje vojno pomoći srpskom knezu Lazaru Hrebeljanovicu protiv drugog srpskog velikaša Nikole Altomanovića i protiv prijeteće Ugarske koja je takodje pretendirala na srpski prijesto. 1373. godine Tvrtko porazuje Ugarsku vojsku sa zapada, a Lazar sa istoka, tako da Ugarska izlazi kao gubitnik, a Tvrtko koristi ovu pobjedu da zauzme srpsku krunu. Nedugo poslije 1373. odluči naš ban ratovati sa crnogorskim vladarom Đurđem Balšićem i oteti mu zemlje koje je ovaj zauzeo nakon Altomanovićevog sloma. 1377 bosanska vojska zauzima i Trebinje, Konavle i Dračevicu. To je bana Tvrtka ohrabrilo da iste godine uzme srpsku krunu koju ”polovi” tako da se kruniše duplom krunom (Sugubi vijenac) kao kralj Bosne, njegove rodne bogomdane zemlje, i kralj Srbije. Kralj Tvrtko je takodje uzeo titule iz srpskog prijestolja i podijelio ih bosanskim plemićima.
    Iako je de juro postao vladar srpske zemlje, to nikad nije priznavala srpska crkva koja se odazivala Lazaru kad je dolazilo do crkvenih poslova.

    Foto: Denis Bašić,  Gradski park u Tuzli

    Nakon toga, Kralj Tvrtko se okreće ka Jadranu. Djelimično ratovima, djelimično diplomatijom kralj Tvrtko zauzima Split, Trogir, Šibenik i otoke Brač, Hvar, Korčula, Šolta i Čiovo, koji su se stavili pod Bosansku Krunu. Od 1390. se počinje nazivati sa „božjom milošću slavni kralj Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja i Raške“.

    Za vrijeme Tvrtka Kotromanića Bosna je bila najjača sila na Balkanu. Kuje se zlatnik koji je četiri puta veći od venecijanskog. Tvrtko kupuje galije i Bosna dobija jaku mornaricu, a bosanska vojska je prva na Balkanu koja je koristila vatreno oružje.
    Tvrtko iznenada umire  10. marta 1391., o čemu se ne zna mnogo. Ukopan je u mjestu svog krunisanja u Milama. Njegov grob je otkriven a posmrtni ostaci se neizloženi nalaze u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

    Ref: Nada Klaic, Srednjovjekovna Bosna
    Sima Cirkovic, Istorija srednjovekovne bosanske države

    Izvor: Bosanska Dinastija Kotromanica – Bosansko kraljevstvo