Crkva svetoga Ive nije tek obična bogomolja koja služi za obrede stanovništvu okolnih mjesta. To je, prije svega, za vjernike katolike, jedno od najvećih svetišta u Bosni i Hercegovini, ali i regiji.
Kada od kraljevskoga grada Jajca krenete prema Banjoj Luci, na desetom kilometru u mjestu zvanom Podmilačje, sa desne strane puta ukazat će vam se stijena dovoljno jaka i velika da čuva kulu koja je na njoj nekada stajala, na kojoj se, prema nekim historijskim pretpostavkama, stražarili vojnici Hrvoja Vukčića i čuvali prilaz gradu s te strane.
Tačno ispod stijene, sredinom 15. stoljeća, sagrađena je mala crkva, posvećena svetom Ivanu Krstitelju, koja je ostala očuvana čak i tokom osmanske vladavine ovim prostorima. Zanimljivo je da je ova crkva jedina srednjevijekovna crkva koja je kontinuirano služila svojoj svrsi.
Obnavljana je i dograđivana nekoliko puta tokom prethodnih stoljeća, da bi tokom zadnjega rata, cjelina koja je građena oko postojeće crkve sa svim popratnim sadržajima, do temelja srušena i zapaljena. Sama crkva obnovljena je 2000. godine.
Treba reći da Crkva svetoga Ive nije tek obična bogomolja koja služi za obrede stanovništvu okolnih mjesta. To je, prije svega, za vjernike katolike, jedno od najvećih svetišta u Bosni i Hercegovini, ali i regiji.
Svake godine, uoči Dana svetoga Ive, koji pada 24. juna, na hiljade vjernika iz svih krajeva svijeta, pohodi ovaj kraj. Vjeruje se da molitve Bogu upućene sa ovoga mjesta usrećuju nesretne, ozdravljaju bolesne. Zabilježeno je nekoliko slučajeva čudesnih izliječenja bolesnika od kojih je moderna nauka digla ruke.
Slavljenje svetoga Ive na ovim prostorima traje jako dugo. Kult ovog velikog katoličkog sveca vezan je za Ivana iz Wildeshausena (Njemačka), kojeg je papa poslao u Bosnu da suzbije krivovjerje. Kako u Bosni nije bilo krivovjernih, Ivan otkriva namjeru Mađara i papa da izazovu križarski rat izmišljajući krivovjerstvo što bi stavilo Bosnu pod tuđi jaram, i u znak protesta se vraća u Njemačku.
Papa ga nagovara da se vrati u Bosnu i on pristaje, ali pod svojim uslovima.
Sredinom 13. stoljeća boravio je i u Jajcu. Narod ga je jako volio i cijenio zbog njegovog poštenja i iskrenosti. Bio je jako blizak s ljudima, pomagao im u rješavanju običnih, svakodnevnih problema, učio ih kako da se liječe travama i drugim prirodnim lijekovima, kako je naučio u Njemačkoj. Pomagao je siromašne, hranio gladne, zbrinjavao gubavce. Narod ga je smatrao svecem još za života.
Inače, crkvu u pomen Ivanu Krstitelju dao je sagraditi Hrvoje Vukčić, kako bi dokazao svoju pravovjernost. Kako puta prema Podmilačju nije bilo, do crkve se moralo pješačiti.
Hrvoje nije dočekao kraj gradnje. Umro je 1416., a crkva je posvećena godinu kasnije. U početku, kao ni mnoge druge crkve, nije imala zvonik. Prije uvođenja zvona, vjernici su se na službu Božiju pozivali udaranjem u svete daske. Fra Antun Knežević tvrdi da je u 19. stoljeću toranj podigao i zvonik na Crkvi svetog Ive postavio podmilački župnik fra Augustin Purgić.
