Da li ste ikada osjetili energiju koju stvara više stotina ljudi okupljenih na jednom mjestu? Možda na koncertu omiljenog izvođača, dok hiljade glasova pjevaju istu pjesmu, ili na stadionu gdje se svaka minuta broji i pretvara u neizvjesnost. To je ona posebna energija koja se ne može opisati, može se samo doživjeti.
.
A sada zamislite da tu istu energiju preselite na rijeku.
Više od sedam stotina ljudi, raspoređenih u 104 čamca, polako klizi kroz jedan od najljepših kanjona Bosne i Hercegovine. Ispred njih dvadesetak kilometara Une, dok iza sebe ostavljaju kopno i kreću u avanturu. Od podneva pa sve do 18 sati vrijeme kao da gubi svoju uobičajenu brzinu. Mjeri se pjesmom, osmijesima, skokovima u vodu i pogledima koji se ne mogu odvojiti od prepoznatljivih zeleno-tirkiznih nijansi Une.
Takva je bila ovogodišnja, šesta Bosanskokrupska Una regata.
Dok čamci lagano prolaze kroz kanjon, čini se kao da i sama rijeka diše drugačije. Sa jedne strane strme stijene obrasle zelenilom, sa druge skrivene plaže do kojih se može doći samo s vode. Iz jednog čamca čuje se sevdah, iz drugog strani hitovi, a onda se, gotovo neprimjetno, svi spoje u isti refren kada iz nekog čamca začuje se neka od Halidovih pjesama.. Ne poznaju se svi, ne govore svi istim jezikom, ali tog dana to nije ni važno. Una pronađe način da ih poveže.
Na ovoj rijeci niko nije stranac.
Svako novo zaustavljanje donosi novi prizor. Plaže na kojima je voda toliko bistra da se cakle školjke iz nje, hrabri skokovi u rijeku i ono iznenađenje koje gotovo svaki gost pokaže kada shvati da ovdje Una nije ledena kako su očekivali. Naprotiv, u okolini Bosanske Krupe dovoljno je pitoma da vas pozove da u njoj ostanete nekoliko minuta duže nego što ste planirali.
Kilometri prolaze gotovo neprimjetno. Ono što je na papiru dvadeset kilometara, na vodi postaje niz trenutaka koje ne želite prekinuti. Smijeh putuje od čamca do čamca, vesla prate ritam muzike, a kanjonom se satima širi ono rijetko raspoloženje koje nastaje kada nekoliko stotina ljudi dijeli isti osjećaj slobode.
Dolazak na čuvene Zelene otoke ne doživljava se kao kraj, već kao nastavak priče. Miris tradicionalnog gulaša dočekuje učesnike prije nego što čamci potpuno pristanu uz obalu. Razgovori se nastavljaju kao da se svi poznaju godinama, prepričavaju se najljepši trenuci spusta, razmjenjuju fotografije i planiraju nova druženja. Čini se da se na Uni prijateljstva stvaraju jednako prirodno kao što rijeka pronalazi svoj put.
Ali Bosanska Krupa ni tada ne spušta zavjesu.
Kako sunce polako ustupa mjesto večeri, grad nastavlja da živi istim intenzitetom. Ulice ispunjavaju zvuci tradicionalnih igara i pjesama tokom 11. smotre folklornog stvaralaštva u organizaciji KUD-a “Stari grad”, gdje generacije zajedno čuvaju običaje. A kada se posljednji koraci folklora zamijene prvim taktovima koncerta Adija Šošeta, postaje jasno da je ovo mnogo više od regate. To je dan u kojem se priroda, tradicija, muzika i ljudi spoje u jedno.
Možda je upravo u tome tajna Bosanske Krupe.
Ovdje rijeka nije samo rijeka. Ona je mjesto susreta, razlog zbog kojeg se ljudi vraćaju i uspomena koja ostaje mnogo duže od jednog ljetnog dana. Kada jednom osjetite kako vas Una nosi kroz svoj kanjon, shvatite da se kući ne vraćate samo sa fotografijama. Vraćate se bogatiji za osjećaj koji je teško zaboraviti.
Ines M.
