Sarajka Nikolina Pejičić (22), koja je rođena s Down sindromom, od malena je pokazivala smisao za kreativnost. Voljela je nositi neobične haljinice, slušati dobru muziku, a ni humora joj nikada nije nedostajalo.
Naslijedila je to od oca Bobana, uposlenika Narodnog pozorišta u Sarajevu, koji je zajedno sa svojom pokojnom suprugom učinio sve da njihova kćerka participira u svim segmentima života. Tako se Nikolina, maturantica Srednje škole za okoliš i drvni dizajn, okušala u svemu što je poželjela, pa i u sportu trenirajući karate, a posebno kate u kojima je bila čak četverostruki vicešampion u BiH!
No, već godinu dana u njenom fokusu su dizajn i izrada nakita. Otac Boban odlučio je da ono što i Nikolinu interesuje pretvori u ozbiljniji zajednički hobi, dok je kćerka Tijana, studentica, preuzela marketinšku obavezu da ga učini dostupnim što većem broju ljudi. Značajan uspjeh je već postignut, jer nakit iz kućne radinosti Art Bolaf naručuju građani različitih dijelova BiH, a otputovao je i do Kanade, SAD-a, Rumunije, Srbije…
“Pronašla sam se u proizvodnji nakita. Posebno volim praviti naušnice i narukvice. Komentari ljudi su dobri”, govori nam s velikim zadovoljstvom Nikolina, tehničarka hortikulture, otkrivajući svoju veliku poslovnu želju: “Voljela bih da imam svoju radnju za nakit i cvijeće, da tu radim s tatom, jer on nema konkurenciju.”
Otac Boban dodaje: “Nikolina ima mnogo smisla za sve što radimo. Pomažem joj kod savijanja žica, kopčanja, ali ona je ta koja pravi konfiguraciju modela. Zaista ima osjećaj za estetiku. Ovaj naš hobi može biti pretpostavka za njen posao u budućnosti. Nažalost, osobe s Down sindromom po zakonu mogu biti vlasnici firme, ali ne mogu biti zaposleni, što je suludo. Već neko vrijeme se radi na tome da Kanton Sarajevo pruži mogućnost zaposlenja na 18 mjeseci osobama rođenim s poteškoćama u razvoju. Bit ćemo sretni ako i naša Nikolina bude dio tog programa.”
Rad u kućnoj radinosti Art Bolaf, čiji naziv predstavlja spoj Bobanovog imena i Nikolininog nadimka – lafica, protiče uvijek uz mnogo šale i smijeha svih ukućana.
“Lijepo se družimo i djeca provode vrijeme konstruktivno. Nakit smo izlagali na Pet Holiday Marketu, u tri srednje i jednoj osnovnoj školi u kantonu, a nadamo se da ćemo uspjeti napraviti još važnih iskoraka u predstavljanju našeg rada”, kaže Boban, ne krijući da nije nimalo lako biti samohrani roditelj, ali on čini sve kako bi njegova djeca ostala na pravom putu. I dok nam prepričava kako je jednom kćerkama rekao da paze kuda idu, na što mu je tada Tijana uzvratila riječima: “Znamo, tajo, pazi ti kuda ideš, jer mi idemo tvojim stopama”, Nikolina se ubacuje govoreći da ona želi ići očevim stazama. Upravo ovdje postale su vidljive snaga, jedinstvo i prisnost porodice Pejičić, čiji se članovi mnogo vole i poštuju.
Zajedno s terapijskim psom Lukom uvijek su u akciji. Osim boravka u prirodi, Nikolina nam kaže da uživa u svakodnevnim šetnjama s tatom i kućnim ljubimcem u kvartu i na Vilsonovom šetalištu, dok na naše pitanje o čemu najviše mašta počinje nizati brojne želje vezane za zdravlje, putovanja i budući dom. Ustvari, Nikolina voli sve što vole mladi ljudi. I ona uživa u osjećaju radosti. I ona želi vidjeti i osjetiti život punim plućima. I ona želi biti sigurna. Uz podršku kakvu joj pružaju voljeni, vjerujemo da će uspjeti.
Elma Zećo, Furaj.ba
