„Budi zdrav ko drijen“, kaže stara narodna izreka, a nije slučajno što je upravo drijen poslužio kao simbol zdravlja i izdržljivosti. Ovaj skromni šumski plod već se generacijama sakuplja širom naših krajeva i koristi za pripremu domaćih proizvoda koji se i danas mogu pronaći u mnogim kuhinjama.
Drijenjak, odnosno drenjina, plod je drijena (Cornus mas), grmolike biljke koja je veoma otporna i uspijeva na različitim terenima. Može se pronaći uz livade, puteve, šumske rubove i na drugim sunčanim mjestima, pa nije vezan za samo jedan kraj.
Plodovi su sitni, ovalni i u početku zeleni, a sazrijevanjem dobijaju intenzivnu crvenu, gotovo tamnocrvenu boju. Kada potpuno sazriju, omekšaju i imaju karakterističan slatko-kiselkast i blago trpak okus.
Drijen se posebno cijeni zbog nutritivnog sastava. Njegovi plodovi sadrže vitamin C, pektin, prirodne šećere, organske kiseline i tanine, zbog čega su se tradicionalno koristili svježi, sušeni ili prerađeni.
Drvar – mjesto gdje je drenjina postala dio identiteta
Iako drijen raste na različitim područjima Bosne i Hercegovine i šire, Drvar je posebno poznat po drenjini i tradiciji njene prerade. U ovom kraju ona odavno nije samo samonikli plod koji se bere u prirodi, već je postala dio lokalne gastronomije, domaće proizvodnje i turističke priče.
O posebnom odnosu Drvara prema ovom plodu najbolje govori manifestacija Dani drvarske drenjine, koja okuplja proizvođače i posjetioce te kroz domaće proizvode čuva tradiciju prerade drenjine. Na manifestaciji se predstavljaju različiti proizvodi od ovog voća – domaći sokovi, pekmezi, džemovi i pića, a posebnu pažnju privlače tradicionalni načini pripreme koji se prenose s generacije na generaciju.
Upravo zbog toga drvarsku priču o drenjini vrijedi posmatrati kao primjer kako jedan prirodni resurs može postati dio identiteta mjesta. Međutim, važno je naglasiti da drenjina nije karakteristična samo za Drvar, drijen raste i u drugim krajevima, gdje ga ljudi također tradicionalno beru i koriste.
Kako prepoznati zrelu drenjinu i kada je brati?
Vrijeme sazrijevanja zavisi od područja, nadmorske visine i vremenskih prilika, ali berba najčešće počinje krajem ljeta i nastavlja se tokom jeseni.
Najbolje je brati potpuno zrele plodove. Oni su tada tamnocrvene boje, mekši na dodir i lakše se odvajaju od grančice. Nezrele drenjine su tvrđe i izrazito kisele, dok zreli plodovi imaju puniji, slatko-kiselkast okus.
Prilikom branja treba birati čiste i zdrave plodove, dalje od prometnih cesta i potencijalno zagađenih površina. Drenjine je najbolje sakupljati u čistu posudu i što prije preraditi ili staviti na hladno.
Ako se planiraju koristiti za sok, džem ili pekmez, mogu se brati kada su dovoljno zrele i mekane. Za sušenje se, također, biraju zdravi i neoštećeni plodovi.
Drijen ima košpicu, pa je kod pripreme džema i pekmeza potrebno plodove propasirati ili na drugi način odvojiti meso od koštica.
Od drenjina se tradicionalno pripremaju sok, sirup, džem, pekmez, marmelada, kompot, slatko, čaj, liker i rakija, a plodovi se mogu i osušiti.
Domaći sok od drenjina
Za jednostavan domaći sok potrebno je:
- 1 kg zrelih drenjina
- 2–3 litre vode
- šećer po ukusu
Drenjine oprati i staviti u šerpu s vodom. Kuhati dok potpuno ne omekšaju, a zatim ih propasirati ili procijediti kroz gusto cjedilo kako bi se odvojile košpice i pokožica.
Dobijeni sok vratiti na šporet, dodati šećer prema ukusu i zagrijavati do vrenja. Vruć sok sipati u prethodno sterilizirane staklene boce, dobro zatvoriti i ostaviti da se ohladi.
Domaći džem od drenjina
Za džem su potrebni:
- 1 kg zrelih drenjina
- 500–700 g šećera
- malo vode
Oprane drenjine staviti u šerpu s vrlo malo vode i kuhati dok ne omekšaju. Nakon toga ih propasirati kako bi se uklonile košpice.
Dobijenu voćnu masu vratiti u šerpu, dodati šećer i kuhati na laganoj vatri uz povremeno miješanje. Džem je gotov kada se dovoljno zgusne.
Vruć džem sipati u sterilizirane teglice, zatvoriti i ostaviti da se ohladi. Čuvati na tamnom i hladnom mjestu.
