Dubrovačka gradska garda zauzima svoja mjesta na ulazu u staru gradsku jezgru Dubrovnika, a turisti imaju mogućnost da se fotografišu sa njima ili da ih snimaju dok stupaju Stradunom ili na gradskim vratima. Svakog dana u večernjim satima između 19:30 i 21:30 mladići u helebardama čuvaju vrata glavnih dubrovačkih ulaza, te pri smjeni straže u mimohodu prolaze Stradunom.
Svake godine na hiljade turista posjećuje Dubrovnik. Najviše pažnje im sigurno privlače zidine, ali tu je i gradska garda koja ih oduševljava.
Dubrovnik je prvi hrvatski grad koji je 2005. godine uveo svoju gradsku gardu kao turističku atrakciju. Ukinuta je 2010. godine, a nakon dvije godine opet je vraćena na svoja mjesta.
Iako su imali dvije sezone stanke, jer su vlasti mislile da stvaraju gužvu, ponovo se nalaze na Vratima od Ploča i vratima od Pila. Unutrašnja Vrata od Ploča nekad su se nazivala Vrata sv. Luke, prema obližnjoj crkvici. Ta su vrata dosta mala. Njihova je širina 2m. Građena su u romaničkom stilu, a na ključnom kamenu luka timpana, isklesana je romanička glava sv. Vlaha.
Vrata od Pila sastoje se od unutrašnjih i vanjskih gradskih vrata.Vanjska vrata s renesansnim lukom u obliku polukružne tvrđave građena su 1537. godine. Preko gradskog jarka vodi kameni most koji je povezan sa vanjskim vratima drvenim pokretnim mostom. Drveni pokretni most diže se lancima, protuutezima i vitlom te zatvara gradska vrata.
Govoreći o povijesnim činjenicama napomenimo da je u Dubrovačkoj Republici postojala kneževa straža – knežaci, odjevena u crveno sa crnim pojasevima, koji su stražarili ispred vrata Kneževog dvora, odnosno pratili ceremonijalne kneževe izlaske iz njegovih rezidencija. Dubrovnik je u stoljećima svoje povjesti morao imati stražu koja je budno pratila zbivanja izvan zidina i upozoravala na potencijalne napadače koje spominje Lukša Beritić u svojoj knjizi „Dubrovački miri“, kao dubrovačku stražu koja je marširala gradom.
