Franjevački muzej u Gučoj Gori prvi je put otvoren za javnost u profesionalno uređenom i opremljenom prostoru, donoseći posjetiocima vrijedan uvid u historiju, kulturu, umjetnost i svakodnevni život ovog kraja.
Smješten u sklopu Franjevačkog samostana sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori, muzej objedinjuje arheološke, etnološke, numizmatičke, sakralne i umjetničke zbirke. Njegov postav svjedoči o višestoljetnom kontinuitetu života na području Lašvanske doline, ali i o ulozi koju je samostan imao u očuvanju kulturne baštine.
Muzej je uređen tokom dvije i po godine, a radovi su obuhvatili konzervaciju i inventarizaciju predmeta, kao i uređenje prostora i oblikovanje stalnih postavki.
Arheološka zbirka
Jedan od važnijih dijelova muzeja je arheološka zbirka, koja obuhvata predmete različite starosti, a najvećim dijelom one pronađene na lokalitetima Nebo u Brajkovićima i Mošunj.
Postav prati razvoj života i običaja od prethistorije do kraja srednjeg vijeka. Posebnu vrijednost imaju kamene skulpture i epigrafski spomenici s lokaliteta Mošunj, Oblačak, Rankovići i Kalvarija.
Među njima se izdvajaju dijelovi skulpture kasnoantičke bazilike u Mošunju, uključujući kameni element s reljefno izvedenim križem, kao i kamena ploča ukrašena rozetama.
Posebno mjesto u postavu zauzima i digitalizirana verzija darovnice ugarskog kralja Sigismunda iz 1425. godine, značajnog historijskog dokumenta za Guču Goru. U njoj se navodi Vuk, sin Miloša Držića iz Gučje Gore u Lašvi, što predstavlja jedan od važnih pisanih tragova o imenu ovog mjesta.
U arheološkom dijelu muzeja nalazi se i replika nadgrobnog spomenika Petra Kušetića, čiji se original čuva u Zavičajnom muzeju u Travniku.
Spomenik je pronađen na lokalitetu Klisa, nedaleko od samostana, a prema karakteristikama natpisa i ukrasa datira se u kraj 15. stoljeća. Na njemu se nalazi natpis na starobosanskom jeziku, kao i motivi križa, ljiljana i polumjeseca.
Ovaj eksponat posebno je zanimljiv zbog veze s tradicijom srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika i kasnijim običajima obilježavanja grobova na području Lašvanske doline.
Muzej čuva i vrijednu numizmatičku zbirku, u kojoj se mogu vidjeti primjerci kovanog i papirnog novca iz različitih perioda.
Najstariji primjerci kovanog novca potječu iz antičkog doba, među kojima su novac iz Efeza u Maloj Aziji, Ptolomeja II. iz Egipta i Pergamona u Miziji.
Zbirka obuhvata i novac iz srednjeg i novog vijeka, kao i papirni novac iz 19. i 20. stoljeća. Među zanimljivijim primjercima nalaze se i novčanice iz vremena Osmanskog Carstva.
Etnološka zbirka donosi svakodnevni život Lašvanske doline
Posebno mjesto u muzeju zauzima etnološka zbirka, koja predstavlja materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu gučegorskog kraja.
Postav je podijeljen u devet tematskih cjelina i prikazuje različite dijelove svakodnevnog života stanovništva Lašvanske doline od sredine 19. do kraja 20. stoljeća.
Posjetioci mogu upoznati način života, privredu, običaje, vjerovanja, vjersku tradiciju, ali i predmete koji su nekada bili dio svakog domaćinstva. Posebno se govori o poljoprivredi, stočarstvu i načinima na koje su ljudi nekada osiguravali svakodnevni opstanak.
Zanimljiv dio postava posvećen je tetoviranju katolika i katolkinja Lašvanske doline, tradiciji koja predstavlja vrijedan dio lokalne kulturne baštine.
Za najmlađe posjetioce pripremljen je interaktivni sadržaj kroz koji mogu upoznati stare dječije igre i okušati se u memorijskim igrama. Muzejski prostor obogaćen je i tradicionalnim pjesmama i napjevima iz Guče Gore.
Jedna od posebnosti muzeja su gučegorske likaruše, stare rukopisne knjige koje sadrže recepte i savjete povezane s liječenjem i pripremanjem različitih pripravaka.
U stalnom postavu nalaze se tri likaruše, a najstarija datira iz kraja 18. stoljeća, odnosno iz 1790. godine.
Ove knjige nisu značajne samo kao svjedočanstvo o nekadašnjem načinu liječenja. One predstavljaju vrijedan izvor za proučavanje narodne medicine, običaja, vjerovanja, jezika i svakodnevnog života stanovništva ovog kraja.
Sakralna i umjetnička baština
Sakralna zbirka obuhvata liturgijske predmete, misno ruho, matične knjige i druga svjedočanstva o životu franjevačkog samostana.
Posebnu vrijednost imaju predmeti koji su sačuvani uprkos stradanjima crkve i samostana tokom Drugog svjetskog rata.
Umjetnička zbirka danas broji 71 djelo, među kojima su djela nepoznatih autora, radovi umjetnika različitih stilova i perioda, kao i djela značajnih umjetnika poput Gabrijela Jurkića, Behaudina Selimovića, Ivana Meštrovića, Cate Dujšin, Zlatka Kesera i Ivana Picelja.
Posebno se izdvaja slika „Sv. Franjo sa sv. Ljudevitom i sv. Elizabetom“ s kraja 19. stoljeća, djelo nepoznatog autora tirolske škole, kao i misnica koja je pripadala biskupu fra Marijanu Šunjiću.
Na ulazu u muzej nalazi se i postav dokumentarno-historijskog karaktera „Jači od nevolja“, koji posjetioce uvodi u priču o samostanu, njegovom stradanju, obnovi i ljudima koji su kroz različita vremena čuvali njegovo naslijeđe.
Godina 2025. posebno je značajna za Guču Goru, koja obilježava 600 godina od prvog pisanog spomena, a jubilej je obilježen i važnim priznanjem za njenu kulturnu baštinu. Franjevački muzej u Gučoj Gori osvojio je Zlatnu povelju u kategoriji muzeja, interpretacijskih i posjetiteljskih centara te etno zbirki na regionalnom konkursu „Suncokret ruralnog turizma – The Sunflower Award 2025“.
