Priče ispisane bojama, zidovi koji pjevuše za laku noć, slike s fasada čiji vriskovi lede krv. Mural je sve to: zid koji govori. On rijetko ostaje samo igra boja na betonu; on je šapat grada, krik ulice, poljubac zida i prolaznika. U gradovima širom naše zemlje fasade postaju otvorene galerije s porukama, sjećanjima, nadama i posvetama.

Autor: Furaj.ba
Mural je ogledalo trenutka u kojem je nastao, trag vremena koji ostavlja poruku generacijama. Možda će ga čitati, a možda će preko njega samo nanijeti sloj neutralne boje, stvarajući podlogu za nešto novo. On pokazuje da je grad više od svojih zgrada, da je i emocija, i ritam, i identitet. Prolazeći pored murala, prolazite kraj nečijeg sna, sjećanja ili borbe. Mnogi naši gradovi pričaju priče upravo tim jezikom, jezikom boja, ispisanim po hrapavim zidovima.
Pjevač, novinarka, general
Sarajevo je mnoge murale poklonilo svojim sugrađanima, ali i onima koji su život vezali za njega. U naselju Višnjik, mural je Draženu Ričlu, osnivaču i pjevaču benda Crvena jabuka. Ričl je preminuo prerano i ostao rana na srcima Sarajlija.
Možda je jednako voljen bio samo Davorin Popović, koji nam je podario bezvremenske pjesme. Jarkim bojama oslikan, mural s njegovim likom krasi Radićevu ulicu u srcu Sarajeva.

Mural u Sarajevu ima i Milena Mrazović, prva bosanskohercegovačka novinarka i urednica, a grad se muralom odužio i Jovanu Divjaku, čovjeku koji je Sarajevo odabrao kao misiju i sudbinu.
Bowie i Schumacher
Na muralu „Naši heroji“, u blizini Vilsonovog šetališta, oživljavaju motivi iz djela istaknutih književnika Maka Dizdara, Meše Selimovića, Ive Andrića, Rodoljuba Čolakovića, Veselina Masleše, Isaka Samokovlije i Branka Ćopića.
U kampusu Univerziteta u Sarajevu najveći je mural u Evropi posvećen Davidu Bowieu. Iza ovog projekta stoje šestorica mladića koje je oko ideje spojila želja da odaju čast velikom muzičaru na čiji koncert nisu imali priliku otići.
Mrzio je rat i volio Sarajevo. Milan Mladenović, pjesnik jugoslavenskog rokenrola, bio je drugačiji, hrabar i svoj. Tokom ratnih godina odbio je nastupiti u Banjoj Luci, a iz sveg glasa pozivao na prestanak rušenja Dubrovnika i ubijanja Sarajeva. Nikad mu to nije oprošteno. Mural s njegovim likom na zidu je zgrade u kojoj je živio u Sarajevu.
Mural je svojom posvećenošću Sarajevu, u vrijeme kada su od njega svi dizali ruke, zaslužio i Michael Schumacher, šampion i simbol ljudskosti.
No, nisu na muralima samo ljudi. Murali „Muzika spaja“ oslikani na zidovima osnovnih škola u Sarajevu i Istočnom Sarajevu pokazuju da zidovi ne moraju razdvajati. Na fasadi Veterinarskog fakulteta u Sarajevu je rad „Murali mira“, djelo koje spaja generacije.
U bašti Historijskog muzeja u Sarajevu postavljen je prije nekoliko godina taktilni mural, prvi u BiH. Ovaj vid vizuelne umjetnosti, prilagođen slijepim i slabovidnim osobama, ima taktilne dijelove i audio opis za slijepe i slabovidne osobe koji će moći dodirom percipirati ono što mural predstavlja.
Trener i nobelovac
Gradovi vole junake. Ni Travnik nije izuzetak. Ponos Miroslavom Ćirom Blaževićem, čovjekom koji je nogomet pretvarao u emociju, pokazali su muralom. Iza Crkve svetog Ivana Krstitelja, uz Ćirin mural, stoji i citat: „Ja sam s velikim ponosom, s velikim dostojanstvom se falio uvijek da sam ja iz Travnika.“ U istom gradu, sa zida Gradske biblioteke, na prolaznike gleda Ivo Andrić. Nobelovac.

Doboj svijet vidi kroz umjetnost Denija Božića. Ovaj poznati umjetnik ostavio je potpis na muralima širom BiH, a u gradu u kojem živi potpisao se pod murale Nikole Tesle, Dositeja Obradovića, Branka Ćopića, Ive Andrića, Milene Dravić, Dragana Nikolića, Nebojše Glogovca, Halida Bešlića, Leonarda Cohena, Whitney Houston i mnogih drugih svjetskih i lokalnih zvijezda.
Aleksa i Emina
I Mostar diše bojama. Grad je galerija na otvorenom. Tri murala na fasadama mostarskih zgrada uvrštena su među 25 najboljih na svijetu prema globalnoj platformi „Street Art Cities“, koja Mostar prepoznaje kao jedan od impresivnijih gradova ulične umjetnosti. Veliki umjetnici oronulim zgradama vratili su život i pretvorili grad u galeriju.

Ulica Alekse Šantića, ratna linija razdvajanja, u miru je „ulica murala“, a u njoj murali Alekse Šantića i njegove Emine.


Mostar je dom monumentalnom muralu grčkog umjetnika Taxisa. Kanjon Neretve koji podsjeća da prirodu trebamo čuvati na zidu je jedne osnovne škole, spajajući umjetnost i ekološku svijest.
Ne zaboravimo Bihać, koji je prije punih osam godina postao prvi grad u našoj zemlji koji je dobio mural inkluzije, s porukom da svako dijete ima pravo na obrazovanje i zdravo odrastanje.

Banksy: nepoznat, a najpoznatiji
I dok naši gradovi otkrivaju vlastite junake, svijet decenijama prati rad najpoznatijeg, a opet najneuhvatljivijeg umjetnika, Banksyja. Premda niko ne zna ko je on zapravo, njegove slike na zidovima od Londona do Gaze postale su univerzalni jezik protesta, ironije i nade. Banksy porukama na zidovima pokazuje da oni mogu govoriti glasnije od političkih govornica.
Katarina Batuta Višekruna, fotografkinja – Oči koje vide dublje

FASADA: Sarajevo kao galerija na otvorenom
Sarajevo je u septembru bilo domaćin šestog izdanja festivala FASADA, koji je okupio oko 50 umjetnika iz Bosne i Hercegovine i svijeta. Festival je otvoren izložbom „High Five“, koja je predstavila njegov dosadašnji razvoj, a ovogodišnje, šesto izdanje, donijelo je osam novih murala, oplemenjujući gradske fasade i javne prostore. FASADA tako nastavlja pretvarati Sarajevo u galeriju na otvorenom, istovremeno doprinoseći afirmaciji ulične umjetnosti kao važnog dijela savremene kulture.











