Ako posjetite Instagram profil pod nazivom katarina_mandarina,, ostat ćete očarani ljepotom fotografija čiji je autor Katarina Batuta Višekruna. Ova beogradska fotografkinja uspijeva svaki prizor pretvoriti u čaroliju.

Katarina Batuta Višekruna

Maroko

Peru

Razgovarala: Elma Zećo
Fotografije: Katarina Batuta Višekruna

Nekoć profesionalna snowboard sportistkinja, koja je kroz fotografiju osjetila istu energiju i pomjerila granice, zajedno sa suprugom Urošem, fotografom, putuje po svijetu radeći ozbiljne projekte.

Pred njenim objektivom, sve postaje spektakl – bilo na kopnu ili pod vodom.

Spoljašnji i unutrašnji svjetovi

Iza impresivnih fotografija kriju se tehničko znanje, fokus na motiv, ali i onaj X faktor – pogled fotografa. Koja je Vaša formula za stvaranje magičnih fotografija, kako mnogi opisuju Vaš rad?

– Svako od nas ima svoj jedinstveni pogled na svijet, svoju realnost koju ne doživljavamo samo očima, već iz mnogo dubljeg mjesta u sebi. Kroz niz unutrašnjih i psiholoških procesa, mi, zapravo, interpretiramo svijet oko sebe, tako da je fotografija samo način da taj lični doživljaj zabilježimo. X faktor, kako ste ga nazvali, kod mene je upravo to – skup osjećaja, uvida i načina na koji vidim svijet iznutra. Nešto što se gradi godinama. Moje fotografije nisu oduvijek bile ovakve – one su rezultat dugog procesa, putovanja kroz spoljašnje, ali i unutrašnje svjetove, te upoznavanja sebe kroz odnos s okruženjem. Ako bih izdvojila nešto što je postalo prepoznatljivo u mom radu, to su precizne simetrije, osjećaj sklada i “zlatnog presjeka”, koji se ne mora znati, ali se osjeća. Taj diskretni subjekt u kadru omogućava posmatraču da se poistovijeti sa scenom, razumije prostor, razmjer i emociju trenutka.

Prije nego što ste otkrili fotografiju, profesionalno ste se bavili snowboardom. Vidite li sličnost između ekstremnog sporta i fotografije – u potrazi za pravim trenutkom?

– Snowboard je bio moja prva velika ljubav, ali je taj put prekinut zbog povrede, baš u trenutku kada sam bila na korak do najvećih svjetskih takmičenja. Na neki način, kroz fotografiju sam se toj energiji vratila, ali iz druge perspektive. Postala sam dio tog svijeta kao fotograf, imajući i dalje priliku da sudjelujem u trenucima kada ljudi prevazilaze sebe. Sličnost, definitivno, postoji, i u snowboardu i u fotografiji ključ je potpuna prisutnost u trenutku. To je momenat kada izlazite iz zone komfora, pomjerate svoje granice i stvarate nešto novo, bilo da je to trik ili kadar. U oba slučaja, ponovo otkrivate sebe.

Maldivi

Meksiko

Pod vodom ili iz zraka, gdje Vas inspiracija najviše pokreće?

– Ako biste me pitali da li bih radije imala krila ili mogla da dišem pod vodom, ne bih znala da izaberem. Obje dimenzije imaju svoju magiju. Iz vazduha vidite svijet iz perspektive koja nam inače nije dostupna, dok pod vodom, na neki način, i sami počinjete da ‘letite’. Podvodna fotografija mi je u posljednjih nekoliko godina postala posebno bliska, jer sam otkrila koliko se svjetlo drugačije ponaša u tim uslovima i koliko novih mogućnosti otvara za stvaranje. Od snopova svjetla u cenotama Meksika, koji vas bukvalno teleportiraju u drugu dimenziju, do susreta s kitovima, mantama i morskim lavovima, sve su to trenuci kada otpuštate strah i ulazite u potpuno drugačiji odnos s prirodom. To je možda i trenutak koji najviše volim, kada vas priroda prihvati i pokaže vam kako izgleda biti dijelom nečega većeg.

Autentičnost opstaje 

Zajedno sa suprugom Urošem Višekrunom osnovali ste HIISHII. Na što ste najviše ponosni i koji su najveći izazovi rada s partnerom?

– Naš zajednički put počeo je davno fotografišući naš grad i jedno drugo. Danas, više od 20 godina kasnije, to je preraslo u život ispunjen putovanjima i ozbiljnim projektima koje radimo širom svijeta. Najviše smo ponosni na iskustva koja su nas mijenjala iznutra, na projekte zbog kojih nikada nismo rekli “ne” dobrom kadru. Vozili smo bicikle 1100 km kroz Tibet, penjali Himalaje, spavali na 5000 metara u Peruu da bismo fotografisali praznu Rainbow Mountain, ronili u cenotama Meksika… Takve projekte često zaokružujemo izložbama poput Add Horizons, koja predstavlja krunu jednog desetogodišnjeg perioda stvaranja i putovanja. S druge strane, beskrajno smo zahvalni što su nas globalni brendovi prepoznali i što imamo slobodu da zajedno s njima stvaramo: MINI, Samsung, Canon, BMW i mnogi drugi. Rad s partnerom nije za svakoga. On briše granice između privatnog i poslovnog života, te zahtijeva veliku posvećenost, razumijevanje i stalni rad na odnosu. Ali, kada postoji ista vizija kao i duboka povezanost, onda to postaje velika snaga.

Toskana

Koja Vas je situacija na snimanju najviše fascinirala?

– Najviše me fasciniraju trenuci koje ne možete da planirate. Situacije kada se sve namjesti bolje nego što ste mogli da zamislite. Jedan od takvih momenata desio se u Toskani, na mjestu na koje sam se vraćala više puta. Znala sam da se u tom pejzažu ponekad pojavljuju životinje, ali nikada nisam imala priliku da to doživim. Potpuno neočekivano, kada smo već bili završili snimanje, u podne, u prisustvu mnogo ljudi, između dvije grupe, kroz drvored protrčali su jeleni. Bukvalno, kao scena iz filma. Imala sam kameru u ruci, pravi objektiv, i uspjela da zabilježim taj trenutak. Ostala sam bez riječi. Ovakve prilike podsjećaju vas zašto radite to što radite.

Koliko su danas društvene mreže i lični brend važni za opstanak fotografa?

– Kada sam počinjala, ništa od toga nije postojalo u ovom obliku. Danas je to ogromna prednost, imate mogućnost da svoj rad predstavite globalno, gotovo instant. No, s tom prednošću, dolazi i izazov. U eri hiperprodukcije i konstantne stimulacije, autentičnost je jedino što, zaista, opstaje. Ona vas izdvaja. Ne tehničko savršenstvo, već lični izraz. Važno je znati za koga stvarate i kome se obraćate. Jer, u suprotnom, lako se izgubite u buci.

Koliko umjetna inteligencija mijenja način na koji nastaju fotografije?

– AI već sada mijenja percepciju stvarnosti. Ljudi sve teže razlikuju šta je realno, a šta nije, i to je možda najveći izazov. Mislim da će se scena podijeliti u dva pravca: imat ćemo one koji će prihvatiti i koristiti AI kao alat, i one koji će se vraćati “organskom”, stvarnom sadržaju. Već danas vidimo fotografe koji jasno naglašavaju da rade bez umjetne inteligencije. Vjerujem da će potreba za autentičnim, stvarnim momentima samo rasti.

Moja odredišta

Meksiko

Meksiko

Koje su Vas destinacije posebno dirnule?

– Najviše me dotiče energija mjesta. Bali je mjesto kome sam se vraćala godinama, preko 14 puta. Japan je potpuno druga planeta, nivo poštovanja i svijesti koji se rijetko gdje može doživjeti. Meksiko je moj drugi dom kada je u pitanju podvodni svijet, dok je Peru odredište koje uvijek ostavlja snažan utisak i kome se rado vraćam.

Kada biste mogli putovati kroz vrijeme, gdje biste otišli?

– Vjerovatno u stari Japan, prije uticaja zapada, ali i u neka mjesta u Peruu ili Amazonu, prije nego što su se promijenila pod uticajem čovjeka. I možda najviše u neku buduću dimenziju, koju još ne poznajemo.

 Island

Japan

Strogo zabranjeno preuzimanje fotografija!