U Sarajevu, postoji jedan dio grada, neki bi rekli najznačajniji u kome se čitavom maršutom osjete mirisi sarajevskih ćevapa, a kako i ne bi kad na svakom koraku imate aščincu ili ćevabdžinicu.
Sarajevski ćevapi su zaista posebni i to zna svako ko ih je na Baščaršiji probao jer tradicija je to. Često se zna reći da oni koji odu iz Sarajeva tokom čitave godine osjećaju želju upravo za ovim jednostavnim jelom. Pa ukoliko u svijetu postoje razni specijaliteti sa zanimljivim ili čudnim nazivima, autentični i često najveća odlika tog kraja onda u Sarajevu zasigurno postoje ćevapi. Naziv ćevapčići, ćevapi i ćevap izvorno potiče iz persijskog jezika (kebab) i u izvornom obliku označava meso koje nije pečeno već prženo.
Služe se u porcijama, petica u pola, desetka..sa lukom, kajmakom ili domaćim kiselim mlijekom. Jednom prilikom u slavnoj sarajevskoj ćevabdžinici Željo sjedi pored mene grupa turista, Splićana mislim i naručuju. Tu su nabrajanja ćevapi, pomfrit, traže se razni sosovi, prilozi a njima ljubazna domaćica nudi kajmak, luk, jogurt…ali oni ipak bi malo kečapa i majoneze…ne shvataju da nema, nije im jasno kako to da se nude samo 3 priloga.
Nama je jasno, tako je najbolje 😉 Provjerene ćevabdžinice zna se koje su. Tu je Željo 1 i 2, Mrkva, Specijal, Hadžibajrić i cijene su 3.5KM za peticu, kajmak se doplaćuje 1.5 a kiselo mlijeko 1KM.
Uživajte!
Elvira Leka, Furaj.ba
