Krpelji su sitni paraziti koji se hrane krvlju ljudi i životinja, a najčešće borave u visokoj travi, šumama, livadama i parkovima. Aktivni su od ranog proljeća do kasne jeseni, posebno nakon kiša i u toplijim periodima. Iako su mali i često neprimjetni, mogu biti ozbiljna prijetnja zdravlju jer prenose različite bolesti, među kojima su najpoznatije lajmska bolest i krpeljni meningoencefalitis. Problem je što ugriz često ne boli, pa osoba ni ne primijeti da je krpelj bio na koži.
Foto: Pixabay – makamuki0
Nakon što se zakači, krpelj može satima ili danima ostati pričvršćen za kožu. Što je duže prisutan, veća je vjerovatnoća prenosa infekcije. Prvi znak problema može biti crvenilo oko mjesta ugriza, umor, povišena temperatura ili bolovi u mišićima, ali simptomi se ponekad jave tek sedmicama kasnije. Zato je važno ozbiljno shvatiti prevenciju, čak i kada se radi o kratkoj šetnji prirodom.
Zaštita od krpelja počinje izborom odjeće. Svjetlija, dugih rukava i nogavica, olakšava da se krpelj uoči prije nego što dođe do kože. Odjeća koja prekriva noge i ruke, uvučene nogavice u čarape i zatvorena obuća značajno smanjuju rizik. Boravak u prirodi je sigurniji uz korištenje repelenta, koji se nanose na kožu ili odjeću i odbijaju krpelje svojim mirisom. Nakon povratka kući, važno je detaljno pregledati cijelo tijelo, posebno pregibe poput vrata, pazuha, iza koljena i vlasišta, kao i presvući se i istuširati.
Ako se krpelj ipak zakači, potrebno ga je ukloniti što prije i pravilno. Najsigurnije je koristiti tanku pincetu, uhvatiti krpelja što bliže koži i lagano ga izvući bez uvrtanja. Mjesto ugriza treba dezinfikovati i narednih dana pratiti eventualne promjene na koži ili opšte simptome. U slučaju pojave crvenila koje se širi, povišene temperature ili neobičnog umora, preporučuje se javiti se ljekaru.
Krpelji ne znače da treba odustati od boravka u prirodi, planinarenja ili izleta, već da treba biti informisan i oprezan. Uz malo pažnje i pravilnu zaštitu, šetnje šumom, izleti i boravak na svježem zraku mogu ostati ono što i trebaju biti – uživanje, a ne zdravstveni rizik.
