Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina obilježava se svake godine 18. aprila, s ciljem podizanja svijesti o značaju očuvanja kulturnog naslijeđa i njegovoj ulozi u identitetu, obrazovanju i razvoju društva.
Savremeni pristup kulturnoj baštini danas nadilazi pojedinačne spomenike i obuhvata šire kulturne krajolike, historijska urbana jezgra i prostore u kojima se prepliću prirodno i izgrađeno okruženje. Kulturno naslijeđe tako postaje živi sistem vrijednosti u kojem se povezuju materijalni i nematerijalni elementi, a upravo ta slojevitost predstavlja važan potencijal za razvoj kulturnog turizma. Posjetioci sve više traže autentična iskustva, lokalne priče i ambijente koji nude dublje razumijevanje prostora.
Klimatske promjene, urbanizacija i različiti oblici degradacije okoliša predstavljaju sve veću prijetnju kulturnoj baštini širom svijeta, uključujući i lokalitete pod zaštitom UNESCO-a. U tom kontekstu, očuvanje spomenika i spomeničkih cjelina nije samo pitanje zaštite fizičkih struktura, već i očuvanja identiteta, kolektivnog pamćenja i kontinuiteta zajednica. Gubitak kulturnog naslijeđa ima dalekosežne posljedice, ne samo materijalne, već i društvene i simboličke.
Bosna i Hercegovina raspolaže izuzetno bogatim i raznolikim kulturnim naslijeđem, koje uključuje četiri UNESCO lokaliteta svjetske baštine. To su Stari most u Mostaru sa starim gradskim jezgrom, Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, stećci – srednjovjekovni nadgrobni spomenici rasprostranjeni širom zemlje
Pored UNESCO-vih lokaliteta, kulturni pejzaž Bosne i Hercegovine čine brojni drugi spomenici od izuzetne vrijednosti: tvrđave, stari gradovi, mostovi, sakralni objekti, hamami, čaršije i tekije, koji zajedno svjedoče o višeslojnoj historiji i različitim civilizacijskim utjecajima. Posebno se izdvaja naslijeđe vezano za vodu, gdje su mostovi, česme, šadrvani i mlinovi duboko ukorijenjeni u svakodnevni život i tradiciju, a danas imaju i značajnu ulogu u kulturnom turizmu.
Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina prilika je da se podsjeti na važnost sistemske zaštite i održivog upravljanja kulturnim dobrima. Očuvani historijski lokaliteti i autentični ambijenti ne predstavljaju samo svjedočanstvo prošlosti, već i resurs za budućnost, posebno u kontekstu razvoja kulturnog i održivog turizma, koji sve više dobija na značaju u globalnim turističkim trendovima.
