Bez teksta turisti ostaju na Žutoj tabiji, kada Sarajevo blista pod večernjim nebom i u kanjonu Neretve, gdje zelena rijeka grli stijene stvarajući prizor kao na nekoj razglednici.
U Sarajevu, gdje zidine starih utvrda pričaju moćne priče o ljubavi, opstanku i ponosu, živi mladi čovjek koji godinama svakog gosta dočekuje istom rečenicom i s istim žarom: “Dobro došli u moju zemlju, dobro došli u Bosnu i Hercegovinu.”
Iza tih riječi krije se mnogo više od turističkog dočeka – krije se čitav jedan poziv i način života, kao i nepokolebljiva vjera da ova zemlja vrijedi biti voljena, viđena, posjećena, ispričana.
Iza tih riječi stoji Edin Ogrešević, koji je, kao mladi honorarni vodič, dobio poziv koji mu je promijenio život. Pratio je američku delegaciju i imao priliku upoznati, ni manje ni više, nego predsjednika Billa Clintona i američku državnu sekretarku Madeleine Albright.
“To je bio trenutak u kojem sam shvatio da dobro došli u moju zemlju nije samo fraza. Može biti profesija, poziv, moj životni put”, prisjeća se Edin.
Počeci najčešće nisu laki, pa nije bio ni njegov. Odluka da turizam prestaje biti dodatni izvor prihoda i postaje pravi posao – postaje misija. Prvi korak je bio – osnovati agenciju. Rađanje i odrastanje “čeda” zvanog Meet Bosnia bili su čista improvizacija. Cijela porodica bila je uključena u sve, od logistike i organizacije do samog dočeka gostiju.
“U početku je sve bilo pomalo haotično, ali i zabavno. Telefon u jednoj ruci, ranac u drugoj, a osmijeh uvijek spreman za novu grupu. Znao sam, usred druženja s prijateljima, uskočiti na last-minute turu. More se otkazivalo, ali turisti nikada”.
No, sav trud se isplatio. Danas Meet Bosnia broji stotine tura godišnje i dovodi najviše gostiju u BiH od svih domaćih agencija. Edin je “krivac” što mnogi strani novinari dolaze u BiH, zaljubljuju se u njene ljepote i potom ih predstavljaju svijetu kroz reportaže u prestižnim medijima i na utjecajnim društvenim mrežama.
“Oni koji dođu jednom, vraćaju se… drugi, treći, četvrti put. Prestaju biti klijenti, postaju naši ljudi, prijatelji, gosti. Pokazujemo im našu prekrasnu zemlju, lokacije od Sarajeva, preko Mostara, Travnika i Srebrenice, do Sutjeske i Lukomira”, kaže Edin kojem jedno od najvećih profesionalnih zadovoljstava predstavlja sposobnost da ljudi koji u našu zemlju dolaze pod teretom predrasuda skinu to breme i isprate ih sa očima punim svjetla.
“Ljudi dolaze s ratom u mislima, a odlaze zatečeni pričama o sarajevskoj renesansi u 16. stoljeću, koegzistenciji i gostoprimstvu. Vide zemlju rijeka, planina, kulture i neočekivane sigurnosti. Jednom kada to dožive – postaju naši najglasniji ambasadori”.
Edin ima odgovor i na pitanje šta je turistima najljepše u našoj zemlji i od čega im doslovce zastaje dah.
“Bez teksta ostaju na Žutoj tabiji, kada Sarajevo blista pod večernjim nebom i u kanjonu Neretve, gdje zelena rijeka grli stijene stvarajući prizor kao na nekoj razglednici. Zadivljeni su ljepotom Lukomira, najvišeg naseljenog sela u našoj zemlji, gdje vrijeme stoji, a duša diše. A kada stignu na prijevoj iznad Crnog jezera na Treskavici ili pogledaju masiv Prenja i Čvrsnice – sve što su pročitali padne u vodu i tu se zaljube. Miris svježe baklave i somuna s Baščaršije pojačava taj “wow” trenutak”, priča s oduševljenjem, napominjući da ga često pitaju “A je li voda kod vas pitka?” Uvijek im kažem da imamo toliko izvora da možemo napojiti pola Evrope, pojašnjava”.
A ko su ljudi koji dolaze u našu zemlju?
“Dolaze nam ljudi iz cijelog svijeta. Odlaze puni emocija i često se vraćaju. Priča o ratu polako odlazi, dolazi vrijeme za priču o zelenim rijekama koje možemo piti, o našim planinama, o ljudima koji nude kafu bez da vas poznaju. Turizam je najljepši način da svijetu pokažemo pravu Bosnu i Hercegovinu. Kroz moje ture ljudi ne gledaju samo znamenitosti, oni osjete duh zemlje, toplinu ljudi, miris sokaka i odjek njenih priča”.
“Naravno, nije sve savršeno. Imamo problema s infrastrukturom – loši putevi, nedovoljna čistoća, manjak sistemske marketinške podrške. Rješava se i to korak po korak, ali to su evidentne prepreke”, kaže Edin.
Turizam, dodaje, mora ići u pravcu digitalne promocije, razvoja planinarskih domova, avanturističkih sadržaja i novih priča. A kada smo kod priča, pojašnjava, već po pozivnom broju zna šta turisti očekuju.
“Različite zemlje, različita očekivanja, ali ono što sve turiste spaja je potreba za autentičnošću. Uvijek znam ko će tražiti tišinu prirode, ko urbani ritam, a kome je gastronomija zanimljiva. Ključ je – prilagodba”.
Osim što vodi vlastiti, vrlo ozbiljan biznis jer uvjeriti putnike da baš Bosna i Hercegovina bude njihova sljedeća destinacija nije lako, Edin je i predsjednik Udruženja turističkih vodiča Vučko. Čast koju, kaže, ne mjeri titulom, već povjerenjem kolega.
“Kolege su me izabrale da budem njihov glas i to smatram najvećim profesionalnim priznanjem. Vodič mora poznavati historiju, imati šarm, razumjeti psihologiju kretanja, znati kad stati, a kad dodati emociju. Nije stvar samo jezika – nego osjećaja za čovjeka”.
Naravno, vodič mora biti spreman i na improvizacije na terenu. “Ključ je pozitivan stav. Sve se može riješiti kada imaš dobar tim i prave ljude oko sebe.”
A on ih, čini se, zaista ima. I među saradnicima, i među gostima koji s vremenom prerastu u prijatelje. Jedna od njih – žena koja je posjetila više od 150 zemalja – ostavila je kompliment koji Edin pamti. “Rekla mi je da je moja tura najbolja koju je ikada doživjela. Mislim da je to najtačnije mjerilo da radiš nešto istinski vrijedno i dobro.”
Na pitanje kako bi izgledala njegova idealna tura, da može biti gost vlastite agencije, bez razmišljanja odgovara: “Počeo bih s krugom po Blidinju, pogled na Prenj i Čvrsnicu, pa malo raftinga na Neretvi, zatim večera uz sevdah. Može i Dino Merlin u pozadini, dok su kolege iz front-officea pored mene – da i oni osjete zašto se ovaj posao voli.”
Putuje i privatno, uvijek sa željom da upozna duh mjesta, a ne samo destinaciju. “Ne postoji bolji način za upoznati destinaciju od druženja s lokalcima, pa gdje god putujem, a bio sam na 4 kontinenta, uzimam ture i lokalnog vodiča. Uvijek govorim da su azijske daleke ture očaravajuće a njihova kultura i poštovanje koje pružaju gostima je impresivno. Uzbekistan je moja omiljena država”.
Punjenje baterija na planinama
“Na planinama mi je najljepše – na Čvrsnici, Bjelašnici, Prenju i Treskavici”, kaže Edin. “Cilj mi je obići svih 78 vrhova u Bosni i Hercegovini koji su viši od 2000 metara. Bicikl vozim uglavnom oko Sarajeva, uživam u beskrajnim planinskim i biciklističkim stazama, kao i u skijanju i krpljanju, a posebno volim Jahorinu i sarajevski Ozren. Velika je privilegija živjeti u blizini Sarajeva, okružen ovakvom prirodom. Volio bih da područje planina: Bjelašnica, Visočica, Prenj i Čvrsnica što prije dobije status zaštićenog područja.
