Most je građen iz ljubavi prema Drini u vremenu od 1571. do 1577. godine po želji i naredbi Mehmed-paše Sokolovića, inače rođenog u Sokolovićima blizu kasabe Rudo u višegradskom kadiluku, odakle je kao dječak odvojen od svojih roditelja i odveden u Tursku. Sokolović je bio veliki vezir od 1565.-1579. u vrijeme trojice sultana: Sulejmana Veličanstvenog (1520-1566), Selima II (1566-1574) i Murata III (1574-1595).
Sama izgradnja mosta povjerena je već velikom graditelju Kodža Mimar Sinanu, jednom od najvećih arhitekata svog vremena poznatog i kao “veliki arhitekta Sinan”. Jedinstvenost višegradskog mosta, uglavnom, je u njegovom obliku, jedanaest lukova koji premošćuju Drinu i rampe sa četiri luka pomoću kojih se most pod pravim uglom spaja sa lijevom obalom, prateći položaj zemljišta.
Stariji, gornji natpis je ispisan 1571/1572. godine:
„Na Drini u Bosni sagradio je veličanstven most
i razapeo red svodova na toj rijeci,
na toj vodi dubokoj i hučnoj.
prethodnici njegovi ne mogaše ništa slično sagraditi,
po naređenju božijem učini to veliki paša,
da bi se njegovo ime spominjalo s poštovanjem i blagodarnošću
i sagradi most da mu na svijetu nema ravna…“
Zapis iz 1577. godine kaže slijedeće:
„Preuzvišeni dobrotvor Mehmed-paša, koji je trojici vladara odano bio veliki vezir, učini najveću divnu zadužbinu, neka mu je Bog u dobro upiše. U čistoj nakani sagradi svojim milosnim pogledom golem most preko rijeke Drine. Izrada mu je bila tako lijepa, da onaj ko ga vidi, misli da je jedno zrno bisera u vodi, a nebeski svod da mu je školjka!“
U svom vjekovnom postojanju most je pretrpio mnoge promjene, pa je tako popravljan još 1873. godine, a 1896. godine velika poplava je uništila veći dio Višegrada, ali je ćuprija ostala skoro neoštećena.
Godine 1914. su srušena dva stuba i svodovi koji se na njih oslanjaju, a 1943.godine su miniranjem stradala četiri stuba sa okolnim svodovima. U periodu između dva svjetska rata most je privremeno bio osposobljen za saobraćaj uz pomoć metalne konstrukcije. Detaljna rekonstrukcija mosta izvršena je u periodu od 1949. do 1952. godine.
Most Mehmed Paše Sokolovića predstavlja i glavnu temu u romanu “Na Drini ćuprija”, nobelovca Ive Andrića, a 2007. godine upisan na UNESCO Listu svjetske baštine.
Elvira Leka, Furaj.ba
