Na putovanju sa Erminom Gakić-Kulenović

    Na putovanju sa Erminom Gakić-Kulenović

    Rođena Hercegovka. Nakon djetinjstva u Njemačkoj, čitav život živim u Bosni. Sarajevo je grad kojeg nisam napustila ni tokom rata. Novinarstvom se bavim od godina studiranja, od 1993. kada sam počela kao radijska reporterka na Nezavisnom radiju Studio 99. Nakon toga slijedi informativni program na televiziji, i do danas je tako. Samo danas isključivo iza kamere, od 2011. radim kao urednica vijesti – News editor u televizijskoj mreži Al Jazeera Balkans. Pokušavala sam se odmaći od dnevno-političkog žurnalizma, ali uvijek smo se vraćali jedno drugom. Putovala puno, poslom, zbog školovanja,rođacima, prijateljima, zarad uživanja. Sa suprugom i kćerkom sam već dvadeset godina na jedinstvenom putovanju koje zovemo zajednički život – porodica.

     

    Šta za tebe predstavljaju putovanja?

    Kada nisu obaveza, onda je to pravo uživanje i uvijek neka nova spoznaja.

     

    S kim najradije putuješ?

    Sa porodicom.

     

    Koje si zemlje posjetila do sada?

    Sve zemlje regije, skoro sve zemlje Evrope,  Bliskog istoka, Iran, Kina,  Rusija,  Australija, …

     

    Kojih je po tebi, 5 „must see“ gradova u svijetu?

    –          St.Petersburg

    –          Peking

    –          Prag

    –          Venecija

    –          Jerusalem

     

    Otkrij nam tajnu tvog najdražeg  grada

    Kulturno i historijsko bogatstvo, ljepota arhitekture, sklad prirode i urbanog, ugodna klima, mirni i ljubazni ljudi, muzika, kuhinja, …poseban miris medenjaka i mahovine, breza i hmelja,  plavičasta jutarnja izmaglica, fenjeri u suton boje cimeta, …

     

     

    Stanovnici koje države su ti bliski ? Zašto?

    Stanovnici Srednje Evrope i slavenskih zemalja.

    Zbog kulture življenja, umjetnosti, temperamenta, naslijeđa i duhovnih veza.

     

    Koje putovanje je na tebe ostavilo poseban utisak?

    Putovanje u zemlje istoka. Od Maroka do Irana.

    Druge civilizacije, kulture i običaji, boje, hrana, …ta mješavina i isprepletenost zvukova i gotovo sakralna tišina, od gradova – napadnih i vulgarnih staklenih gradilišta, do tuareških nastamba pod zvijezdama pustinje. Profanost i svetost u istom pijesku. Aleksandrijske zidine, Damask podno Kasjuma i sladoled sa pistaćijama, ponosne, lijepe i učene Iranke, Kom, Persopolis, reski mirisi luke u Haifi, vodiči kamila u Gizi, pogled sa Brda maslina, cvjetovi naranče Marakeša, naravno sve prije „demokracije arapskog proljeća“,… i da stomačni virus i neumjereno hlađenje prostorija.

     

    Koja je najčudnija hrana koju si probala i da li bi je probala ponovo?

    Morski puž sa algama. Nisam bila oduševljena, tako da ne bih tražila ponovno.

     

    Što obavezno moraš imati u koferu kad ideš na putovanje?

    Antibakterijska sredstva. Probiotik. Serum protiv ujeda pčela, osa i sl. Krema za zaštitu  od sunca…

     

    Što ti prvo prođe kroz glavu kad ti na kontroli kažu skini kaiš ili izuj cipele?

    Gnjavaža i udar na privatnost.

     

    Da li si nekada imala nešto u koferu zbog čega bi se postidila da su to carinici izvadili pred drugim putnicima?

    Pa u najmanju ruku bilo bi čudno. Jednom sam imala nekoliko kilograma oblutaka, koje smo skupljali po plaži. Pune torbe – ne znam kako bi objasnila da mi trebaju za moju kreaciju wellnes kade.

     

    Imaš li smiješnu priču s nekog putovanja?

    U Kini u jednom restoranu, sami bez prevodioca suprug i ja. Naručujemo hranu po slikama i smiješimo se nadajući se da ćemo izbjeći nešto od menija koji je kod nas tabu, poput psa, miša, zmije…čekajući  obrok  primjećujemo komešanje,…u sali smo bili jedini strani gosti, a čini se da stranci nisu bili česti u toj oblasti, jer je kompletno osoblje iz kuhinje i posluga došlo do našeg stola da nas razgleda. Mene su žene tako pomno zagledale, da su mi na kraju pipale lice, oči i kosu, …kasnije sam saznala da ih je interesiralo kako

    održavam kožu bijelom, čime postižem kovrdžavost kose, oblik i boju očiju … ostavljali su svoje vizit karte i bili su jako ljubazni, ali bilo mi je baš neprijatno, a suprug se i danas tome smije,  mom strahu od toliko nepoznatih osoba koje me dodiruju po licu…to  je potrajalo dobrih pola sata. Svi su se slikali s nama. To se ponavljalo na još nekoliko mjesta tokom tog putovanja.

     

    Postoji li nešto čega se plašiš dok si na putovanju?

    Plašim se da ne izgubim dokumenta. I da, da me ne ujede neka opasna buba.

     

    Gdje bi otputovala ponovo?

    Ponovno bih putovala na Maltu, tamo je predivno za Božić i Novu godinu.

     

     

    Kako je sarađivati sa pripadnicima drugih naroda koji nam nisu bliski po mentalitetu? Prednosti? Mane?!

    Mislim da je to preporučljivo svakome. Tako naučite, ne samo o drugome i drugačijem, nego o i sebi, o svojim skrivenim predrasudama i onome što se pogrešno naziva tolerancija, jer to pomalo zvuči kao trpljenje, radije kažem razumijevanje i sklad funkcioniranja u različitostima. Na taj način spoznate više tački posmatranja jedne te iste stvari.

    Mane – lako su moguće i neprijatne situacije zbog različitih tumačenja nekih postupaka ili riječi. Zato ne treba uzimati sve zdravo za gotovo.

     

    Bliski istok ili Amerika?

    Amerika je precijenjena. Istok u svakom slučaju.

     

     Pustinja ili otok?

    Otok.

     

     S partnerom ili prijateljima?

    Sa partnerom.

     

     Ronjenje ili paraglajding?

    Ronjenje.

     

    Možeš li reći da si obišla većinu turističkih destinacija u svojoj zemlji?

    Jesam, po nekoliko puta.

     

    Koja bi bila tvoja vikend destinacija u BiH?

    Bilo gdje u Hercegovini.

     

    Top 5 destinacija u BiH?

    1) Nacionalni park Una

    2) Blidinje

    3) Mostar

    4) Crno jezero -Treskavica

    5) Sarajevo

     

    Gdje bi odvela stranca u svom gradu?

    Na Bijelu tabiju, na Baščaršiju, na Vratnik,  u Vijećnicu, u Narodno pozorište, u Staru pravoslavnu crkvu, u Katedralu, u Jevrejski hram, u Begovu džamiju, na obronke oko Sarajeva, …mami na sarmu.