Bosanski ćilim je dio bogate kulturne baštine Bosne i Hercegovine i sastavni dio bosanskog kulturnog identiteta. Danas zasluženo doživljava svoje institucionalno prepoznavanje i zaštitu 

Bosna i Hercegovina je oduvijek bila prepoznatljiva po svojim bosanskim ćilimima. Ljepuškasti su to svjedoci prohujalih vremena, bogate tradicije i snažnog karaktera bosanskih domova u koje su unosili toplinu, čuvali identitet i duh prošlih generacija. No, ćilim nije samo prekrivao podove – s njim su se ukrašavali kreveti, stolovi, sećije, služio je kao zavjesa i zidna dekoracija, te je bio važan predmet djevojačke spreme (miraza). Smatrani su izuzetno vrijednim darom, pa su poklanjani vjerskim objektima i članovima porodice prilikom važnih životnih događaja.

Raskošni kolorit

Biščevića kuća u Mostaru; Fotografija: projekat Iskustvo Bosne

Bosanski ćilim nastaje tehnikom klečanja – preciznim ravnim tkanjem bez čvora, a znanje se prenosilo generacijama usmeno unutar porodice i zajednice. Za razliku od običnog tepiha, on nema lice i naličje, odnosno, identičan je s obje strane. Zbog izuzetne gustoće tkanja u narodu se običavalo reći da kroz njega ni prašina ne može proći, što ga čini jednostavnim za održavanje.

Za najrasprostranjeniji važio je ćilim crvene pozadine s raznovrsnim ukrasnim elementima. U svom izrazu, bosanski ćilim odisao je snažnim koloritom, a njegovu specifičnost u odnosu na druge balkanske ćilime pojačavalo je prisustvo oštrih linija oko dekorativnih elemenata, tkanih u zlatnom rezu, koji predstavlja idealne proporcije.

Posebnost ukrasnih šema

U bosanskohercegovačkom ćilimarstvu prepoznavale su se tehnike tkanja koje su se na ovim prostorima praktikovale još od neolita, mlađeg kamenog doba. Sadržani motivi i kompozicije dokaz su postojanosti kulturne tradicije, a zahvaljujući kreativnosti naših predaka, Bosna i Hercegovina je dobila autentični ćilim, s jasno izraženom likovnošću. 

Svakom novom epohom bosanski ćilimi su bivali sve ljepši. U doba Osmanlija, naša zemlja je imala i svoje prve poznate ćilimarske centre – bili su to Bosanski Petrovac, Rogatica, Bjelaj, Gacko i Glamoč, ali i trgovačke centre – Sarajevo, Zenica i Banja Luka, gdje su se mogli kupiti domaći i ćilimi uvezeni iz različitih krajeva Osmanskog carstva.

Jedan je momenat od velike važnosti u historiji bosanskog ćilima. Bilo je to osnivanje Tkaonice ćilima u Sarajevu 1888. godine. Iza u to doba jednog od važnijih industrijskih preduzeća stajala je bečka tekstilna fabrika Philipp Haas & Söhne. Razvoj industrijalizacije i tehnologije, kojeg je u BiH donijela Austro-Ugarska monarhija, ubrzao je proizvodnju i omogućio ekspanziju bosanskohercegovačkog ćilimarstva. 

Interes u društvu za ćilimarstvo počinje rasti, popularizuju se i kućno ćilimarstvo, i školovanje za tkalju. Sarajevo potom dobija i Zemaljsku školu za tkanje ćilima, a Tkaonicu ćilima preuzima vlada i predijeva joj ime u Zemaljska tkačnica, gdje će se proizvoditi bosanski ćilim, koji je bio glatki, uzlani perzijski, te goblenski ćilim.

Razvoj ćilimarstva nisu zaustavila ni dva svjetska rata. Proizvodnja se unapređivala, a na ćilimima se pojavljuju novi stilovi ukrasnih šema. Ipak, radioničku proizvodnju poljuljao je nagli razvoj tekstilne industrije i rast potražnje za jeftinijim mašinski rađenim ćilimima, što je dovelo do gašenja organizovane ručne proizvodnje početkom 70-ih godina 20. vijeka.

Bosanski ćilim je uprkos svemu ostao važan dio bosanskohercegovačkog identiteta i predstavlja našu diku. Tradicija njegove izrade, uglavnom, čuva se kroz udruženja, muzejske radionice, obrazovne ustanove i porodično naslijeđe. 

Incijativa Muzeja Sarajeva 

Muzej Sarajeva ubraja se u najveće muzejske institucije naše zemlje, koje brižljivo proučavaju bosanski ćilim. U sastavu Etnološke zbirke te muzejskih depandansa – Svrzinoj kući i Despića kući, čuva značajnu kolekciju bosanskih ćilima koji su dokumentovani, inventarisani i stručno opisani uz prateću fotografsku građu. Upravo je na njegovu inicijativu Bosanski ćilim uvršten na Preliminarnu otvorenu listu nematerijalnog kulturno-historijskog naslijeđa Federacije BiH i Preliminarnu otvorenu listu nematerijalnog kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Na tome se neće stati, jer će Muzej Sarajeva, u saradnji s partnerima i nadležnim državnim institucijama, raditi na ispunjavanju uslova i kriterija za uvrštavanje Bosanskog ćilima na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Bosanski ćilim na SFF-u

Sarajevo Film Festival zamijenio je 2019. klasični crveni tepih replikom tradicionalnog bosanskog ćilima iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Ovaj simbol baštine, koji je opjevan u narodnim pjesmama i uvijek bio inspiracija likovnim umjetnicima, postao je jedinstven vizuelni identitet festivala.

Bosanski ćilim za svako godišnje doba

Autentični bosanski ćilim izrađuje se isključivo od vune domaće ovce pramenke. Ručno se prede i boji prirodnim biljnim pigmentima. Njegova nit je toliko čvrsta da traje vijekovima, a specifična po tome što prirodno diše: zimi grije, a ljeti hladi, pružajući osjećaj ugode u svakom godišnjem dobu.