Iznad zapadnih dijelova Mostara, tamo gdje grad polako prelazi u kamen i šumu, uzdiže se Planinica. Nije spektakularna po visini niti prepoznatljiva po jednom vrhu, ali je duboko upisana u svakodnevni život Mostaraca. Fotografije koje prate ovu priču poslala nam je čitateljica Furaj.ba.

Planinica se nadovezuje na naselja Cim, Iliće, Vihoviće, Orlac i Rudnik, a njen najviši dio doseže oko 868 metara nadmorske visine. Geografski pripada dinarskom planinskom lancu i predstavlja jedan od južnih izdanaka masiva Čabulje. Zbog toga što se njene padine gotovo naslanjaju na gradsko područje, često se opisuje kao mostarska gradska planina.

Reljef Planinice tipičan je za hercegovački krš: kamenjari, sipari i otvorene padine s oskudnom, ali mirisnom vegetacijom. Kadulja, smilje i vrijesak dominiraju prostorom, naročito u proljeće i ljeto, kada cijelo područje poprima prepoznatljiv hercegovački miris i boju.

Planinica je ispresijecana pješačkim i planinarskim stazama koje vode iznad grada prema visoravni Goranci. Najkorištenija staza počinje iznad Dubrovačke ulice, na oko 90 metara nadmorske visine, i postepeno se penje prema višim dijelovima planine. Jedna od prepoznatljivih tačaka na usponu je nekadašnji vojni bunker na oko 725 metara, danas korišten kao zaklon i mjesto za kraći odmor, s pogledom na Mostarsku kotlinu.

Na Planinici se nalaze i tragovi starijih razdoblja ljudskog prisustva. Cimska gomila, prahistorijski kameni humak, svjedoči o životu na ovom prostoru još u bronzanom i željeznom dobu i podsjeća da je Planinica kroz historiju imala značaj daleko širi od današnje rekreacijske uloge.

Područje je stanište brojnih životinjskih vrsta, posebno ptica grabljivica koje se često mogu vidjeti iznad otvorenih padina. U kamenjaru i šikari nalaze se i gmazovi, dok biljni svijet ima posebnu vrijednost zbog ljekovitih i aromatičnih biljaka.

Zimi, kada se Mostar nađe pod maglom, Planinica ostaje iznad nje, okupana suncem i tišinom. Ljeti pruža prostor za jutarnje uspone, predah u hladu i bijeg od gradske vreline.