Oproštajno pismo kraljice KatarinePetog juna 1463. godine pogubljen je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Njegova smrt označila je kraj srednjovjekovne bosanske državnosti i veliku prekretnicu, nakon koje Bosna gubi svoju samostalnost i ulazi u novi politički i historijski poredak pod osmanskom vlašću.
Upravo kroz priču o tome kako je stradao posljednji bosanski kralj, prelamaju se sudbina i pad moćnog srednjovjekovnog kraljevstva.
Stjepan Tomašević na bosansko prijestolje dolazi nakon smrti svog oca Stjepana Tomaša, 10. jula 1461. godine. Od samog početka njegove vladavine bilo je jasno da se kraljevina nalazi pred velikom opasnošću. Svjestan osmanskog pritiska i nadiranja prema Balkanu, Tomašević već iste godine upućuje pismo papi u kojem upozorava na razmjere prijeteće invazije i moli evropske vladare za pomoć.
Kako je posljednji bosanski kralj, Stjepan Tomašević, pokušao spasiti kraljevstvo?
Kako su Osmanlije jačale svoj utjecaj, kralj pokušava osigurati političku i vojnu podršku. Pomirio se s hercegom Stjepanom Kosačom i slao poslanice evropskim centrima moći. Papa Pio II mu kao znak podrške šalje krunu, kojom je u novembru 1461. godine u crkvi svete Marije u Jajcu okrunjen za vladara. Time je posljednji bosanski kralj dobio i simboličnu potvrdu svoje vlasti, ali bez stvarne vojne snage koja bi mogla promijeniti odnos sila na terenu.
U pokušaju da osigura zaštitu, Stjepan Tomašević priznaje i formalnu prevlast ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina, nadajući se pomoći. Godine 1462. otkazuje plaćanje danka Osmanlijama, što dodatno zaoštrava odnose. Početkom 1463. godine upozorava i Mletačku Republiku na veliki osmanski pohod koji se sprema.
U proljeće 1463. godine velika osmanska vojska pod komandom sultana Mehmeda II kreće prema Bosni. Bobovac pada bez borbe nakon predaje zapovjednika Radaka 20. maja 1463. godine, a kralj se povlači prema Jajcu, pa zatim u Ključ na rijeci Sani.
U Ključu je, nakon pregovora i obećanja da će mu život biti pošteđen, pristao na predaju. Međutim, nakon što je zarobljen i odveden Mehmedu II, prisiljen je izdati naredbe o predaji gradova, a potom mu je zakletva o slobodi poništena.
Dana 5. juna 1463. godine, u osmanskom taboru pred Jajcem, Stjepan Tomašević je pogubljen zajedno sa svojim stricem Radivojem i brojnim bosanskim velikašima. Time je Bosansko kraljevstvo prestalo postojati kao samostalna država.
Kraljev grob i trag koji je ostao
Prema predanju, nakon osmanskog osvajanja, kralj je sahranjen pod stećak na južnoj padini brda Hum iznad Jajca. Taj lokalitet i danas je poznat kao Kraljev grob i predstavlja jedan od najznačajnijih srednjovjekovnih spomenika u okolini Jajca.
Mjesto je vezano za snažnu simboliku: prema predaji, pogrebna povorka zaustavljena je upravo na tački s koje se više ne vidi tvrđava Jajce, kao simbol “posljednjeg pogleda” na kraljev grad. Danas se Kraljev grob nalazi uz planinarsku stazu koja vodi iznad Jajca i često je dio planinarskih i turističkih ruta koje povezuju tvrđavu, Hum i okolne vidikovce.
Staza kojom se dolazi do lokaliteta danas je popularna među posjetiocima koji žele spojiti historiju i prirodu – od srednjovjekovnih zidina do mirnih šumskih predjela iznad grada.
Posmrtni ostaci Stjepana Tomaševića, prema historijskim istraživanjima Ćire Truhelke iz 19. stoljeća, čuvaju se u Franjevačkom samostanu u Jajcu, gdje se nalazi i sarkofag s njegovim imenom.
Sjećanje na posljednjeg bosanskog kralja i danas živi kroz historijske lokalitete, predanja i krajolik koji povezuje Ključ i Jajce – mjesta njegovog posljednjeg otpora i kraja jedne epohe.
Kraljica Katarina, maćeha posljednjeg vladara i žena Stjepana Tomaša, spas je u tim teškim trenucima potražila prvo u Dubrovniku, a zatim u Rimu. Tamo je provela ostatak života u krugovima visokog plemstva, a u svom testamentu ostavila je jasnu želju: ako se njena djeca ikada oslobode iz ropstva i vrate na prijestolje, u naslijeđe im se treba predati i bosanska kruna.
