Restoran Žara iz duvara

Restoran Žara iz duvara

Tradicionalno pripremljena jela služe se uz porciju ljubavi, koju možete osjetiti samo za majčinom sofrom

Piše: Elma Zećo

Iza pijace Markale u Sarajevu prije tri godine otvoren je restoran čija je kulinarska ponuda u startu stršila u odnosu na dominantne menije sarajevskih restorana. Već iz samog naziva – Žara iz duvara – da se naslutiti, iako je to netipično, kako važno mjesto u određivanju njegovog identiteta predstavlja upravo žara, koja se provlači kao sastojak kroz cijeli dijapazon ukusnih jela.

Slijedi svoje snove

Sve zasluge pripadaju Sarajki Sabini Osmanović (35), čija su kreativna energija i velika želja za novim početkom pokrenule vulkan maštarija o mogućoj privatnoj djelatnosti. Njoj nije trebao posao. U odnosu na svoje godine, doživjela je uspjeh i predano radila kao brend menadžerica i marketing menadžerica u velikim korporacijama i hotelijerstvu. Ali, u trenutku je shvatila da to nije ono što njeno srce želi.

“Radila sam, osim u BiH, također u Libiji i Dubaiju, međutim, korporativni metod rada me nije ispunjavao zbog svoje suštine. Osjećala sam da trebam krenuti novim putem”, započinje svoju priču Sabina, te nastavlja: “Uvijek sam voljela kulinarstvo i godinama bila očarana kanalom 24 Kitchen. U to vrijeme počinjem i planinariti otkrivajući raznoliki svijet ljekovitog bilja, koji me je sve više i više intrigirao. Nosila me je želja za promjenom, iako sam nekako bila i pod dojmom da je teško u tridesetoj napraviti zaokret. Mislim da se moja percepcija počela mijenjati kroz pozitivnu poruku ohrabrujuće priče jednog kolege o uspješnom brokeru koji je nakon teške saobraćajne nesreće odlučio promijeniti zanimanje postavši jedan od najjpoznatijih kuhara na svijetu.”

I Sabina je tako odlučila napraviti iskorak.

“Moja namjera bila je skromna – htjela sam praviti klepe i knedle to go. Na tom putu ostvarenja ideje svijest se nadograđivala, došla sam do drugih spoznaja. Još kao dijete bila sam nadahnuta maminom kuhinjom. Ona je sve za nas pravila s ljubavlju. Ljubav se svugdje osjećala, i u hrani, i kada je servira. Znali smo se nekada šaliti da bismo trebali otvoriti porodični restoran. Ja nisam imala kulinarskog iskustva, ali i mene je velika ljubav nosila prema novom početku. Vjerujem da čovjek može uspjeti, ako zaista nešto želi iskreno. Sve se dešavalo intuitivno, ali san se ostvarivao podsjećajući me na Alhemičara i priču o ličnoj legendi.”

Žara – čudesna biljka

Još dok je planinarila, Sabina je počela istraživati žaru, te je zbog blagotvornosti odlučila uvrstiti u kuhinjske sastojke. Veliki dojam baš u to vrijeme na nju je ostavio i francuski dokumentarac Čudesna kopriva, koji je govorio o borbi tamošnjih farmera za pravo korištenja žare u njihovom radu.

“Iako je njena primjena široka, žara je podcijenjena i smatra se korovom, što je nepravedno. U biti, jedan je od najboljih darova prirode, što sam kroz svoj rad htjela istaknuti. Čovjek ne može praviti revoluciju u umovima ljudi, ali može dati simboličan doprinos.”

U restoranu Žara iz duvara, gdje posljednja riječ u nazivu označava zid kojim je opasano imanje, a iz kojeg često raste žara simbolizujući neuništivu snagu prirode, dominira domaća kuhinja, koja postaje sve više zanemarena zbog ubraznog stila življenja. No, uz tradicionalnu pripremu na vaš sto stiže i porcija ljubavi, pažnje, što možete pronaći samo za majčinom sofrom. Jelovnik uključuje razne kombinacije sa ili od žare, kao što su: čorba od žare s prosom, pesto od žare koji se koristi na ravijolima od žare i mladog sira, uštipci sa žarom, hljeb sa žarom i integralnim brašnom, pita sa žarom, uljevak sa žarom, te slatko od žare, koje se može stavljati u palaćinke. U Žari iz duvara ima još kulinarskih iznenađenja kao i ukusnih domaćih napitaka od raznolikog voća i ljekovitih biljki poput kunice, majčine dušice i mažurana.

U kvalitet su se uvjerili brojni gosti, najvećim dijelom stranci, no priča o Žari iz duvara proširila se i na lokalno tržište privlačeći, između ostalih, i porodice na zajednički ručak.

Kako su se u Žari odvijale tri puta sedmično svirke, među gostima se jedne večeri našao i saradnik New York Timesa, koji će je spomenuti u svom tekstu kasnije.

“Bilo mi je nazamislivo da se takvo nešto može desiti. Kreneš od klepi i knedli to go i sutra vas spomene toliko cijenjen magazin”, šaljivo govori Sabina, uvjerljivi dokaz da tamo gdje postoje pasija i volja, postoji i način.