Sarajevski John Doe, mladić koji otkriva neispričane priče Sarajlija

Sarajevski John Doe, mladić koji otkriva neispričane priče Sarajlija

Neobično lijepim spisateljskim talentom već neko vrijeme dopire do srca brojnih Sarajlija, ali i ostalih Bosanaca i Hercegovaca, lik kreiran na društvenim mrežama – Sarajevski John Doe.

Razgovarala: S. Hodžić

Još iz vremena vladavine engleskog kralja Edvarda III ime John Doe veže se za nepoznate ili anonimne osobe, najčešće u pravnom postupku, no iza ovog lika sa lijepim stilom za pisanje stoji magistar elektrotehnike i pisac Adis Ahmethodžić, koji za sebe kaže da je dijete iz mahale koje voli književnost. Kada je nastajao, trebao je to biti vještački kreiran identitet nepoznatih sarajevskih ljudi iza kojih se krije čitav jedan neispričan svijet. Zamišljen je kao platforma za njihove priče skrivene u javnosti, pa je tako i ponikao u blog. Adis je trebao biti samo neko ko zapisuje sve te ljude i njihove priče.Blog je bio njegov način da samog sebe testira, da pokuša pisati pod krinkom anonimnosti i tako saznati da li to što radi uopšte ičemu vrijedi. Vremenom je taj blog postao neki vid njegovog ličnog dnevnika i terapije, a kasnije izrastao u mali privatni svijet koji ga i dan-danas iznenadi brojem ljudi do kojih je došao. Kako je postigao popularnost, ostaje misterija koja ni njemu još uvijek nije potpuno jasna.


SARAJEVSKI JOHN DOE: DA NIJE CESTA I PUTEVA, DA NIJE SARAJEVA…

SKUPILO MI SE, I VLASTITIH GREŠAKA I NEPRAVDE LJUDI…

PJESMA ZA SAFETA ZECA

PROŠLOST KOJA MI SE VRAĆA

JEDNOG LJETA ENVER ODLUČIO DOVESTI BRANKU IZ BEOGRADA

ZAŠTO U SARAJEVU ČEŠĆE GOVORIMO “JARAN” NEGO “DRUG”


Inspiraciju pronalazi u svakodnevim stvarima, u običnim ljudima i njihovim životima. Čitati ne stiže koliko bi volio, ali ipak je svako malo za njegovim stolom neki novi naslov, nešto za osvježiti dan. Za pisanje kaže da je zanat, vještina na kojoj se radi i koja se svakim danom usavršava i gradi. Bez redovnog čitanja i pravilnog izbora knjiga, pisanje ne postoji. Najkrupnijim očima i dalje gleda Darija Džamonju, a u sferi poezije se vrti svuda po malo. Sidrana i Tomaša uvijek ima u torbi i na polici.

Foto: Lamija Kočan

“Sarajevski John Doe” je zbirka izabranih djela objavljivanih na istoimenom blogu kojeg je vodio prethodnih godina, a do nje je došlo spletom sretnih okolnosti i uz veliku podršku udruge “KultUm” i RKUD “Proleter”. Bez njihove pomoći, ova knjiga bi vjerovatno ostala samo na njegovoj sitnoj dječačkoj maštariji i snu. Prvo izdanje knjige je zvanično rasprodano, a polako priprema i sređuje drugo. Posebna mu je podrška i kompliment, pozitivna kritika nekoliko velikih autora koje je čitao i gledao kao uzore sve ovo vrijeme, a koji su spletom okolnosti došli do njegove knjige. Nova knjiga je u planu ove godine, a radi se o zbirci kratkih priča koju polako slaže i priprema. U planu je i drugo dopunjeno izdanje zbirke pjesama “Sarajevski John Doe”.

Ove godine je počeo sa idejom osnivanja književnog kluba koji će okupljati nove, mlade autore koji iza sebe nemaju objavljena književna djela niti neki poseban prostor gdje mogu da pokažu to što nastoje da rade. Sada je već tu skupina od desetak ljudi i plan je da prerastu u udruženje i sami za sebe sagrade put. Književne večeri su se održavale na više lokacija. Prve dvije su radili u Sarajevu, iduće dvije planiraju u Zenici i Konjicu. Imaju članove iz nekoliko bosanskohercegovačkih gradova, a ideja ovog kluba je prije svega ostalog da uveže mlade ljude, stvori nova poznanstva i na račun njih sagradi i nove književne priče. Odziv je bio sjajan, a vrijeme će pokazati koliko zaista mogu napraviti.