Smrčak (Morchella) spada među najcjenjenije i jestive gljive, prepoznatljive po svom karakterističnom šeširu koji podsjeća na pčelinje saće. Stablo gljive je šuplje i nepravilnog oblika, dok meso varira od bijele do svijetlosmeđe boje, s intenzivnim mirisom i ukusom koji se posebno ističe nakon sušenja.

Gdje i kada tražiti smrčak

Ova gljiva najčešće raste na sunčanim livadama s niskom travom, u starim vinogradima, voćnjacima i pored stabala poput jasena, javora, topole ili smreke. Smrčak se tradicionalno bere u proljeće, većinom tokom marta i aprila, dok se planinske vrste mogu naći i u maju ili početkom juna.

Prilikom sakupljanja, najbolje je gljivu pažljivo okrenuti ili je odrezati nožem blizu zemlje, kako bi se minimalno oštetila micelija i omogućio novi rast. Stručnjaci naglašavaju da je važno dobro poznavati smrčak ili ići sa iskusnim poznavaocem gljiva, jer postoji opasnost od sličnih, otrovnih vrsta.

Priprema i čuvanje

Smrčak je uslovno jestiva gljiva i prije upotrebe obavezno se termički obrađuje, na temperaturi iznad 80 stepeni. Najčešće se dinsta na puteru ili ulju, često uz dodatak luka, začina, jaja ili pavlake. Pohovani smrčak i pečenje na plotni također su popularni načini pripreme, a intenzitet mirisa i ukusa dodatno se pojačava sušenjem.

Za dugotrajno čuvanje, smrčak se može sušiti na prozračnom mjestu ili u sušilici na niskoj temperaturi dok ne postane krhak. Nakon toga se skladišti u staklenim teglama ili zamrzivaču, što štiti gljive od insekata i omogućava čuvanje više godina.

Osim izuzetnog ukusa, smrčak je bogat vitaminima i mineralima, djeluje kao antioksidans i pogodna je namirnica za dijetalce. Smatra se korisnim za zdravlje jetre, kardiovaskularnog sistema i kostiju, pa predstavlja i hranjivu i ljekovitu namirnicu koju vrijedi uključiti u proljetni jelovnik.

Cijena svježeg smrčka kreće se otprilike od 20 do 30 KM po kilogramu, dok se sušeni smrčak prodaje znatno skuplje, i može doseći i do 200 eura po kilogramu.