Šta posjetiti u Sarajevu: Grad koji se pamti po sitnicama

Ako se pitate šta posjetiti u Sarajevu, odgovor leži u pričama koje su odavno prešle granice Bosne i Hercegovine. Ono što nakon posjete najduže ostaje jeste…

Bosna i Hercegovina/Gradovi/Sarajevo

Ako se pitate šta posjetiti u Sarajevu, odgovor leži u pričama koje su odavno prešle granice Bosne i Hercegovine. Ono što nakon posjete najduže ostaje jeste utisak o gradu koji je kroz različita vremena mijenjao izgled, a sačuvao svoj duh. Sarajevo se upoznaje u malim radnjama, mirisu somuna, čaršijskoj vrevi i razgovorima koji počnu pogledom.

Od Baščaršije kreće priča

Ispred Begove džamije sa sahat-kulom u pozadini; Foto: Furaj.ba

Prvi susret s gradom često se događa na Baščaršiji. Sebilj, Gazi Husrev-begov bezistan, hanovi i Kazandžijska ulica ovdje su istovremeno orijentiri i mjesta susreta. U blizini je i Sahat-kula, čiji sat mjeri vrijeme prema lunarnom. Nekoliko minuta hoda dalje otvara se drugačiji prizor. Austrougarske fasade, šetališta, zgrade javnih institucija i Gradska vijećnica govore o periodu u kojem je Sarajevo dobilo evropski izgled, čuvajući istovremeno orijentalni duh.

Na tom malom prostoru susreću se važni spomenici duhovnog i kulturnog naslijeđa. Gazi Husrev-begova džamija, Careva džamija, Baščaršijska džamija, Katedrala Srca Isusova, Stara pravoslavna crkva, Aškenaška sinagoga i Stari hram govore o prostoru u kojem su različite tradicije dugo dijelile život. U Zemaljskom muzeju čuva se Sarajevska hagada, jedan od najvrednijih rukopisa sefardske tradicije, a u njegovom botaničkom vrtu nalaze se i stećci, među kojima se posebno izdvaja Zgošćanski stećak.

Sarajevska sofra

Sarajevska kuhinja važan je dio doživljaja grada, od ćevapa u somunu i vruće pite do jela iz aščinice, tufahija, baklave. Kafa ovdje ima svoj tempo. Uz nju vrijeme uspori, razgovor se smjesti za sto, a dan dobije lagan tok. Sjedne se, naruči, sačeka da se kafa slegne. Tema može biti važna ili sasvim obična; u oba slučaja ima pravo da potraje.

Šta posjetiti u Sarajevu – od mostova do vidikovaca

Miljacka, najmanja rijeka sa najviše mostova koji spajaju obale, mahale i epohe, a uz Latinsku ćupriju veže se 28. juni 1914. godine i događaj koji je promijenio tok evropske historije. Postoje i mjesta koja se obilaze u tišini. Tunel spasa, Markale, sarajevske ruže, Historijski muzej Bosne i Hercegovine i Muzej ratnog djetinjstva govore o vremenu kada je borba za opstanak bila dio svakog dana.

Iznad Sarajeva su planine koje pripadaju životu grada. Trebević se uzdiže gotovo iznad krovova, a Bjelašnica, Igman i Jahorina dovoljno su blizu da se iz gradske gužve brzo pređe u drugi ambijent. Olimpijska 1984. godina ostala je važna stranica sarajevske priče, dok planine i danas okupljaju izletnike, skijaše, šetače i bicikliste.

S Vratnika, Žute tabije ili Trebevića grad se vidi jasnije. Stisnut je u dolini, a opet djeluje šire nego što jeste. Krovovi se penju uz padine, minareti i zvonici izlaze iz gustog tkiva ulica, a Miljacka se provlači kroz sredinu kao tanka linija. Odatle se bolje razumije zašto Sarajevo nikada nije bilo veliko samo po veličini.

Glasovi grada

Kulturni život odvija se kroz festivale, pozorišta, koncerte, galerije, književne susrete i programe koji tokom cijele godine mijenjaju atmosferu. Sarajevo Film Festival svakog ljeta izvede film na ulice i pretvori ih u prostor susreta autora, publike i gostiju iz svijeta filma. MESS donosi savremeni teatar i čuva dugu tradiciju scenskog eksperimenta, Bookstan okuplja pisce, prevodioce, urednike i čitatelje, dok Sarajevske večeri muzike, Sarajevo Jazz Fest i Sarajevo Sevdah Fest daju muzici važno mjesto u kalendaru. Tu je i sevdah, muzika koja u Sarajevu ima posebnu težinu. U njegovoj mjeri, sporosti i dubini prepoznaje se grad u kojem radost i tuga često sjede za istim stolom, jedna uz drugu. Sevdah pripada i kafani i koncertnoj sali, i sjećanju i sadašnjem trenutku; možda baš zato zvuči kao nešto poznato čak i onome ko ga prvi put čuje. Sarajlije su važan dio doživljaja. Znaju biti direktne, duhovite i brze na jeziku, ali rijetko ravnodušne. Ovdje će vam neko pokazati put i usput reći gdje se bolje jede, konobar predložiti ono što vrijedi naručiti, a nepoznat čovjek na kratko pitanje odgovoriti pričom. Zbog toga se Sarajevo pamti, zvuku čaršije, gutljaju kafe, golubovima kod Sebilja, pogledu s Trebevića, pjesmi koja dopire kroz otvorene prozore i riječi “bujrum”, koja ovdje otvara više od vrata.