Trebević vraća stari sjaj

    Trebević vraća stari sjaj

    Vrh Trebevića je na visini od 1629 m, a u neposrednoj blizini je RTV relej, do kojeg se ljeti može doći i automobilom, istina, makadamskim putem. No, planinari rađe biraju pješačke staze. Ima ih nekoliko i dobro su označene. Do vrha se može i biciklima, brdskim, zahvaljujući uređenim stazama, kojima je Trebević uvezan i sa Jahorinom, Igmanom i Bjelašnicom.

    Piše: Vanja Iličić

     “Da li znaš bijeli grade ispod Trebevića gdje su sada i šta rade četiri mladića? Pjevali su zaneseni kako svijet je mali, pjevali o nekoj ženi koju nisu znali…Uspomene sve će sjati kao dijademe, svaka će se mladost zvati dobro staro vrijeme” Ove je stihove svojevremeno napisao Duško Trifunović, kao nastavak svevremenskog hita „Četiri mladića idu s Trebevića“ i od prije dvije godine i ta se pjesma vrti u muzičkim programima. A u dobro staro vrijeme Trebević je, zbog velikih kompleksa crnogorične šume, predstavljao pluća Sarajeva, a uz to je bio omiljeno izletište i rekreativni centar, kako stanovnika, tako i gostiju Sarajeva i okoline. U ratu teško devastiran, u godinama koje su uslijedile činilo se kao da je napušten od svih i prepušten sam sebi. Prije samo deset godina, autori planinarskog turističkog vodiča „Po planinama oko Sarajeva“ Braco Babić i Drago Bozja su pisali kako „na Trebeviću danas nema više planinarskih domova i odmarališta, osim dva skromna  ugostiteljska objekta na Brusu“. No, na zadovoljstvo brojnih zaljubljenika u prirodu i čist zrak, danas je situacija znatno drugačija, a Trebević vraća stari ugled i dobija novi sjaj. Potvrđuje to i podatak da se u danima vikenda na Trebeviću registrira i po 2.500 gostiju, sve više stranih, kojima se, iz dana u dan, nudi sve više sadržaja.

    Planinari su bili prvi koji su se vratili Trebeviću. 2011. godine otvoren je „Napretkov“ dom, čime je označen početak povratka Trebevića Sarajlijama i njihovim gostima, ne samo za dnevne izlete, nego i za noćenje. To je danas mjesto okupljanja planinara, zaljubljenika u avanturistički turizam i prirodu i polazna tačka za daljnji obilazak ove planine, na čijim se padinama smjestio dobar dio Sarajeva. Upravo zbog takvog položaja vrlo se brzo i lako iz grada stiže do Trebevića. Iz Gradske uprave su višestruko data čvrsta obećanja da će u ljeto  2017. godine konačno biti revitalizirana „Trebevićka žičara“, kojom će se, iz srca grada, do Vidikovca na Trebeviću, stizati za sedam minuta.

    U međuvremenu, oni kojima nije mrsko pješačenje, do omiljenog izletišta mogu došetati od Vijećnice ili Latinske ćuprije, preko Jarčedola. Onima koji šetnju ostavljaju za kasnije, preostaje vožnja minibusom od Latinske ćuprije do Brusa, koji je već nekoliko godina turistički kompleks sa ugostiteljskim, zabavnim i sportskim objektima. Napravljeni su malo jezero, biciklističke i pješačke staze, mjesta za roštilj, tereni za odbojku, fudbal i paintball, te park za djecu. Nedaleko je i živopisno selo Dovlići, u čijoj su blizini restoran „Trebevićki raj“, te novouređena „Vila Andrea“.

    Oni koji, pak, krenu automobilom, vozit će se asfaltnim putem preko Vraca, provesti se pored zabavnog parka „Sunnyland“, uživati u vožnji kroz crnogoričnu šumu, te stići i do serpentina,  poznatih po nazivu „Osmice“. U njihovom kamenom podzidu i danas su, još  1909. godine ugrađene masivne željezne kuke, koje su služile za izvlačenje topova uz pomoć užadi i konjske zaprege do okolnih kula. Put dalje vodi do mjesta nekadašnjeg izletišta „Prvi šumar“, na kojem je prošle godine otvoren moderni hotel „Pino Nature“. U neposrednoj blizini je obnovljena trim staza, te odbojkaško igralište. Ove zime trebalo bi da bude u funkciji i baby ski lift.

    Tu je i grafitima oslikana, olimpijska bob staza, na kojoj su, nažalost, tek djelimično sanirane ratne rane. No, u Sankaškom savezu BiH uspijevaju ipak organizirati treninge sankaških ekipa. Uprkos tome, za mnoge je posjetitelje Trebevića najvažnija uspomena upravo selfi na toj i takvoj bob stazi. I poslije toga opet „četiri mladića idu s Trebevića, prate ih pjesma i smijeh…“