Udruženje Iskra – Kad topot kopita probudi iskru

Tamo gdje prestaje gradska vreva i počinje zelenilo Hadžića, zvuk konjskih kopita donosi jednu potpuno drugačiju vrstu terapije. Na ovom mjestu djeluje Udruženje „Iskra“, prostor koji…

Magazin/Uspješne priče

Tamo gdje prestaje gradska vreva i počinje zelenilo Hadžića, zvuk konjskih kopita donosi jednu potpuno drugačiju vrstu terapije. Na ovom mjestu djeluje Udruženje „Iskra“, prostor koji su Jelena Bralović, Nejra Pinjo i Ružica Marković pretvorile u utočište za djecu s teškoćama u razvoju. Vođene željom da porodicama pruže stručnu podršku, ali i istinsko razumijevanje, ove tri žene su 2024. godine pokrenule priču o hipoterapiji i terapijskom jahanju. Danas njihov rad već mijenja svakodnevicu mališana.

Iskra nije škola niti rekreativni centar za jahanje. Djeca ovdje dolaze radi individualno planiranih programa u kojima konj ima važnu terapijsku ulogu. Kako nam objašnjava Jelena Bralović, jedna od osnivačica, sve počinje detaljnom stručnom procjenom. Tek kada dobro upoznaju dijete, njegove mogućnosti, potrebe i zdravstveno stanje, pravi se poseban, individualan plan rada.

Pokret koji tijelu šalje poruku

Često se miješaju pojmovi hipoterapije i terapijskog jahanja, iako među njima postoji jasna razlika. Sama riječ hipoterapija vuče korijene iz grčkog jezika, od riječi hippos – konj i therapeia – liječenje.

U ovom procesu, edukovani zdravstveni stručnjak koristi prirodno kretanje konja kao dio fizioterapijskog, radnoterapijskog ili logopedskog tretmana. U hipoterapiji cilj nije da dijete nauči jahačke vještine. Suština je u tome da se trodimenzionalni pokret konjskih leđa koristi kako bi se ostvarili tačno određeni terapijski ciljevi i stimulisalo tijelo djeteta na najbolji mogući način.

Dok konj lagano hoda, njegova leđa se ritmično kreću u svim smjerovima. Kada dijete sjedi na njemu, ti se pokreti prirodno prenose preko karlice na cijelo tijelo. Tako, gotovo nesvjesno, mališan stalno prilagođava položaj glave i trupa, održava ravnotežu, aktivira mišiće i prima mnoštvo korisnih podražaja.

To je proces koji se teško može preslikati u zatvoreni prostor terapijske sale. Toplina konjskog tijela, dodir dlake, mirno disanje životinje i umirujući zvuk kopita stvaraju jedinstveno okruženje. Međutim, u ovom susretu ne liječi samo pokret. Jednako su važni povjerenje, bliskost i onaj neopisivi osjećaj prihvaćenosti koji se od prvog trenutka gradi između djeteta i konja.

Svaki susret ima svoj cilj

Terapeut za svaki susret pažljivo bira konja, odgovarajuću opremu, smjer, tempo kretanja te sam položaj djeteta na konju. Aktivni dio terapije obično traje oko pola sata, ali vrijeme se uvijek prilagođava uzrastu djeteta, njegovoj trenutnoj izdržljivosti i postavljenim ciljevima.

Napredak u „Iskri“ se ne mjeri uvijek krupnim koracima, i za svako dijete znači nešto drugo. Za nekoga je to stabilnije držanje trupa, za nekoga duža pažnja, opuštenija ruka, usmjeren pogled ili jednostavna spremnost na komunikaciju. Ponekad se te važne pobjede prepoznaju u iskrenom osmijehu, prvom hrabrom dodiru konjske grive, nestanku straha i onoj čistoj, dječijoj želji da se ponovo vrate na isto mjesto.

Kada se u proces uključi logoped, kretanje konja postaje saveznik u podsticanju pravilnog disanja, glasa, govora, ali i boljeg razumijevanja i izražavanja. Hipoterapija se provodi isključivo nakon stručne procjene. Ne primjenjuje se ako izaziva bol, pogoršava zdravstveno stanje ili nije moguće osigurati sigurnost korisnika, odgovarajuću opremu i stručnu podršku. Dodatna procjena ljekara potrebna je kod težih oboljenja kičme i zglobova, osteoporoze, nezacijeljenih preloma, nekontrolisane epilepsije te ozbiljnih srčanih i respiratornih teškoća.

Plemenita misija „Iskre“ ide i korak dalje kroz saradnju s Udruženjem „Srce za djecu oboljelu od raka“, gdje pružaju prilagođene aktivnosti mališanima koji su prošli kroz teške procese liječenja. Nakon dugih dana provedenih u bolnici i zahtjevnih medicinskih tretmana, boravak na svježem vazduhu i dodir s konjem postaju melem za dušu. Ovaj poseban kontakt pomaže djeci da obnove snagu, vrate poljuljano samopouzdanje i ponovo izgrade povjerenje u vlastito tijelo.

Ljudi i konji iza Iskre

Iza svake uspješne terapije stoji posvećen tim koji spaja znanje iz fizioterapije, radne terapije, psihologije, medicine i konjičkog sporta. Osnivačice udruženja su Jelena Bralović, magistrica fizioterapije i radne terapije, Nejra Pinjo, PATH instruktorica terapijskog jahanja i CHA instruktorica sportskog jahanja, i magistrica psihologije Ružica Marković.

Njihovu svakodnevnu misiju osnažuju Iman Prcić, doktrica dentalne medicine i FEI dresurni steward koja uspješno spaja uloge doktorice dentalne medicine i trenerice jahanja. Važan doprinos pruža i stručna savjetnica-volonterka Sara Bujak, edukacijska rehabilitatorica/defektologinja.Kako bi sve funkcionisalo na najvišem stručnom nivou, tu je i neprocjenjiva podrška edukovanih volontera, kao i istaknutih vanjskih saradnika – doktora Azijade Sadžak, Emire Švrake i Mirsada Muftića.

U „Iskri“ danas živi i radi pet konja, od kojih svaki donosi drugačiju građu, temperament i način kretanja. Upravo zbog te raznolikosti, terapeuti pažljivo biraju koja životinja najbolje odgovara potrebama i ciljevima svakog pojedinačnog djeteta. Ovi plemeniti četveronožni terapeuti imaju poseban status, pa se o njihovom zdravlju, ishrani, odmoru i opterećenju vodi maksimalna briga.

Ovdje se ništa ne požuruje. Jer ljubav, povjerenje i napredak imaju vlastiti tempo. A onda, između dva mirna koraka i dva tiha zvuka kopita, zasja nešto naizgled malo, a za jedno dijete i njegovu porodicu neizmjerno veliko – nova mogućnost i nova nada. Iskra.