Dvanaestog augusta 1980. godine, Sarajevo je izgubilo jednog od svojih najznačajnijih slikara 20. vijeka – Voju Dimitrijevića. Rođen 20. maja 1910. godine u Sarajevu, Dimitrijević je svoj umjetnički put započeo u Državnoj umjetničkoj školi u Beogradu, a potom usavršavao u Parizu, u ateljeu čuvenog Andre Lota.
Njegov opus je izuzetno raznovrstan – od socijalno angažiranog slikarstva, preko geometrijske apstrakcije, do konceptualnih i analitičkih pristupa. Upravo ta stilska raznolikost, ali i rano napuštanje ideoloških tema, učinili su ga umjetnikom o kojem se u struci i politici mnogo raspravljalo.
Vojo Dimitrijević je, zajedno s Oskarom Danonom, Anom Rajs i Jahielom Fincijem, 1939. osnovao grupu Collegium Artisticum, koja i danas predstavlja jedno od ključnih mjesta kulturnog života Sarajeva. Bio je i među osnivačima ULUBIH-a i Škole likovnih umjetnosti, gdje je radio kao direktor i profesor, odgajajući generacije mladih umjetnika.
Njegova djela, poput „Kraj peći“ (1930), „Portret slikara Ismeta Mujezinovića“ (1939), „Ulica pod snijegom“ (1951) ili „Španija“, i danas oduševljavaju ljubitelje umjetnosti. Posebno je upečatljiva retrospektivna izložba održana 2010. godine u Umjetničkoj galeriji BiH, kojom je obilježena stota godišnjica njegovog rođenja.
Posjetioci Sarajeva i danas mogu kroz postavke galerija otkriti svijet ovog osebujnog umjetnika, čije slike pričaju priču o vremenu, gradu i ljudima, ali i o hrabrosti da se ide ispred svog doba.
