Ako biste gljivarima, ali i mnogim zaljubljenicima u prirodu, postavili pitanje koju gljivu najradije traže u šumi, vrlo je vjerovatno da bi odgovor bio vrganj.
Ova poznata šumska gljiva jedan je od omiljenih plodova sezone među beračima u Bosni i Hercegovini. Prepoznatljiv je po karakterističnom izgledu, cijenjen zbog svog okusa, a posebno je zanimljiv i zato što ga nije moguće jednostavno uzgojiti. Vrganj raste u prirodnom staništu, u zajednici s određenim vrstama drveća.
Kada i gdje tražiti vrganj
Vrganj se na našim prostorima može pojaviti od proljeća do kasne jeseni, odnosno otprilike od aprila do novembra, dok se najveći broj primjeraka obično pronalazi od kraja maja do kraja septembra.
Kao i mnoge druge šumske gljive, vrganj živi u mikorizi, odnosno prirodnoj zajednici s korijenjem određenih vrsta drveća. Zbog toga mjesto na kojem ga tražite igra važnu ulogu.
Proljetni vrganj najčešće se može pronaći u listopadnim šumama, posebno u bukovim. Pravi vrganj raste i u četinarskim i listopadnim šumama, dok mu posebno odgovaraju područja u kojima raste grab. Borov vrganj najčešće se povezuje s borovim šumama, ali se može pronaći i u bukovim.
Vrganju pogoduje kišni period nakon kojeg slijede topliji i sunčani dani. Iskusni berači znaju da posebnu pažnju treba obratiti na mjesta prekrivena mahovinom, lišćem i ostacima drveća, kao i na tlo bogato humusom. Često se pojavljuje uz rubove šume, dok je na otvorenim livadama i čistinama znatno rjeđi.
Šta ponijeti u šumu
Za potragu za gljivama potrebno je prije svega dobro se pripremiti. Čvrsta i udobna obuća jedan je od najvažnijih dijelova opreme jer štiti stopala od vlage, kamenja, granja i drugih opasnosti koje krije šumski teren.
Za sakupljanje gljiva tradicionalno se koristi pletena korpa. Ona omogućava da zrak cirkulira i da sitni dijelovi gljive i spore mogu dospjeti na šumsko tlo. Plastične vrećice nisu dobar izbor jer se gljive u njima mogu zgnječiti, oštetiti i početi zagrijavati.
Korisno je ponijeti i mali nož kojim se gljiva može očistiti od zemlje i nečistoća prije nego što završi u korpi.
Prepoznavanje vrganja zahtijeva iskustvo
Iskusnim gljivarima za prepoznavanje dobro poznatih vrsta često su dovoljni karakterističan izgled klobuka i stručka, ali početnicima to nije dovoljno.
Kod određivanja gljive važno je posmatrati više karakteristika – mjesto na kojem raste, boju i oblik klobuka, izgled stručka, donju stranu klobuka, presjek gljive i druge detalje.
Zbog toga se početnicima preporučuje da prije prvog ozbiljnijeg odlaska u potragu uče uz pouzdan priručnik i, još važnije, uz iskusnog gljivara. Kod gljiva ne treba rizikovati niti se oslanjati na pretpostavku da je neka vrsta jestiva samo zato što liči na onu koju poznajemo.
Nisu svi vrganji jestivi
Poseban oprez potreban je zbog vrsta koje mogu izgledom podsjećati na jestive vrganje.
Jedan od primjera je lijeponogi vrganj (Boletus calopus), koji ima karakterističan stručak čiji je gornji dio žućkast, dok prema bazi prelazi u ljubičastocrvene nijanse. Cjevčice i pore su žute, a pri dodiru mogu poprimiti plavozelenu boju. Ova vrsta nije jestiva.
Još ozbiljniji primjer je ludara (Boletus satanas), otrovna gljiva koju je važno znati razlikovati od sličnih vrsta. Kod mlađih primjeraka pore su žućkaste, dok sazrijevanjem mogu poprimiti izraženu crvenu boju. Konzumacija ove gljive može izazvati snažne probavne tegobe i trovanje.
S druge strane, manje iskusni berači vrganj mogu zamijeniti i s vrstama poput brezovog djeda (Leccinum scabrum) i grabovog djeda (Leccinum griseum), posebno kada su primjerci mladi i klobuk još nije potpuno razvijen. Ove vrste su jestive, ali njihovo razlikovanje ipak zahtijeva poznavanje karakteristika pojedinačnih vrsta.
Branje gljiva može biti lijep način da provedete vrijeme u prirodi, upoznate šumski svijet i kući donesete sastojak za ukusno jelo. Ipak, gljivarstvo nije hobi u kojem treba učiti metodom pokušaja i greške.
Ako niste potpuno sigurni koju ste gljivu pronašli, nemojte je brati niti konzumirati. Najsigurniji način da početnik nauči razlikovati jestive i otrovne vrste jeste da počne uz iskusnog gljivara i pouzdanu stručnu literaturu.
