Kada govorimo o održivom turizmu, često se spominju zaštita prirode, očuvanje vode, odgovorno upravljanje prostorom i podrška lokalnim zajednicama. Ali neke zemlje otišle su korak dalje i zaštitu svojih najvrednijih resursa ugradile u same temelje svojih politika.
Butan je zaštitu šuma unio u ustav, dok je Slovenija ustavno zaštitila pitku vodu i izgradila jedan od prepoznatljivijih nacionalnih modela održivog turizma u Evropi.
Za Bosnu i Hercegovinu, zemlju bogatu šumama, rijekama, jezerima, planinama i izvorima, ova iskustva mogu biti zanimljiva ne zato da ih kopiramo, nego da vidimo kako se prirodno bogatstvo može dugoročno zaštititi i istovremeno pretvoriti u prednost turističke ponude.
Butan: Najmanje 60 posto zemlje mora ostati pod šumom
Kraljevina Butan, smještena između Indije i Kine, zaštitu šuma podigla je na najviši pravni nivo.
Ustav iz 2008. godine propisuje da najmanje 60 posto ukupne površine zemlje trajno mora ostati pod šumskim pokrovom. Prema različitim službenim i međunarodnim procjenama, šume danas prekrivaju oko 70 posto teritorije Butana.
Ustav također naglašava odgovornost građana i države prema prirodnim bogatstvima zemlje.
To nije samo simbolična odredba. Više od polovine teritorije Butana nalazi se pod nekim oblikom zaštite, uključujući nacionalne parkove, rezervate i biološke koridore.
Takav pristup prirodu ne posmatra samo kao prostor koji treba zaštititi, nego kao temelj budućeg razvoja.
Priroda je dio turističkog proizvoda
Butan je svoju politiku zaštite prirode povezao i s turizmom.
Strani posjetitelji plaćaju dnevnu naknadu za održivi razvoj, a taj novac dio je šireg sistema kojim se podržavaju javne usluge i očuvanje okoliša.
Ideja je zanimljiva i za druge turističke destinacije: turista ne plaća samo smještaj, hranu i izlet, nego učestvuje i u očuvanju prostora koji je došao posjetiti.
To je posebno važno u destinacijama čija je glavna vrijednost upravo priroda.
Slovenija je pitku vodu zaštitila ustavom
Još bliži primjer Bosni i Hercegovini dolazi iz Slovenije.
Slovenija je u novembru 2016. godine izmijenila Ustav i uvela posebno pravo na pitku vodu. Članom 70.a propisano je da svako ima pravo na pitku vodu, da su vodni izvori javno dobro kojim upravlja država te da se prvenstveno koriste za opskrbu stanovništva pitkom vodom i vodom za domaćinstvo.
Ustavna odredba predviđa i da opskrba stanovništva pitkom vodom i vodom za domaćinstvo predstavlja javnu službu i da vodni resursi nisu roba kojom se može slobodno trgovati. Time je Slovenija postala prva članica Evropske unije koja je pravo na pitku vodu izričito ugradila u ustav.
Za turističku zemlju ovo ima dodatnu težinu.
Čista voda nije samo ljudska potreba, nego i jedan od najvažnijih prirodnih i turističkih resursa.
Rijeke, jezera, izvori i termalne vode dio su turističke ponude brojnih evropskih destinacija, pa njihova zaštita istovremeno znači zaštitu zdravlja, okoliša, lokalne ekonomije i turizma.
Slovenija je održivost pretvorila u turistički standard
Slovenija nije stala na zaštiti prirodnih resursa. Održivost je postala dio njene turističke politike.
Kroz Zelenu shemu slovenskog turizma – Slovenia Green, država je uspostavila nacionalni sistem kojim destinacije i turistički pružatelji mogu procijeniti i unaprijediti svoju održivost.
Program obuhvata različite oblasti – od upravljanja destinacijom, prirode i okoliša do kulture, društvenog aspekta i poslovanja turističkog sektora. Destinacije koje ispune kriterije dobijaju oznaku Slovenia Green, u različitim kategorijama, od bronzane do platinaste.
U 2026. godini sistem obuhvata desetine destinacija i više od 200 turističkih pružatelja, a dodatni fokus stavljen je na praćenje pokazatelja održivosti, digitalizaciju i provjeru ispunjavanja kriterija.
Na taj način održivost nije ostala samo lijepa riječ u turističkim strategijama. Postala je standard koji se može mjeriti, unapređivati i koristiti u promociji destinacije.
