Zuhanei ili pehlivanski sport predstavlja orginalnu iransku baštinu ukorijenjenu u vjerskom i epsko-mitološkom svjetonazoru i načinu življenja Iranaca. Kombinuje igru, snagu, vještinu, ravnotežu, te vježbe sa čunjevima i metalnim spravama.

Piše: Vahid Parast Taš

Tradicionalni nacionalni sport Iranaca vježba se i trenira u klubovima nazvanim zurhane, zvanično najstarijim sportskim terenima svijeta. Vrata klubova obično su niža od visine čovjeka kako bi se svi prilikom ulaska i izlaska morali sageti, što podučava skromnosti i poniznosti u kultu viteštva.

Drevni sport ima posebne rituale slijeđenja mitskih junaka kako bi se izazvalo viteštvo kod sportista. Lijepe osobine mitskih junaka kroz poeziju i priče kazuje moršed, dok pehlivani u areni grupno ili individualno izvode pokrete i vježbe. Moršed je ujedno umjetnik i ličnost s istaknutim moralnim i sportskim vrlinama, koji pjevajući epove uz tradicionalnu muziku vodi ritual i usmjerava sportiste tokom vježbanja.

Među običajima koji se vežu za iranski tradicionalni sport je i golrizan, čiji je cilj pomoći ljudima koji imaju materijalnih poteškoća. Dok nekoliko istaknutih sportista i veterana prikuplja dobrovoljne priloge, i gosti i sportisti bivaju zasipani laticama cvijeća.

Slogan pehlivanskog sporta glasi: Odgoj i njega tijela i duha, a na samom kraju svakog susreta upućuje se molitva za mir, prijateljstvo, otklanjanje problema i neimaštine, što tradicionalnom sportu daje duhovnu dimenziju.