Jedna fotografija iz opkoljenog Sarajeva obišla je svijet i postala simbol dostojanstva, prkosa i snage žene u ratnim godinama. Na njoj je Meliha Varešanović, Sarajka čiji su držanje, elegancija i miran korak privukli pažnju svjetske javnosti, dok je grad živio pod opsadom.

Fotografija je nastala 1994. godine, sasvim slučajno, na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje. Snimio ju je britanski fotoreporter Tom Stoddart, koji je tog dana radio u Sarajevu. Meliha tada nije ni znala da je fotografisana, niti je mogla pretpostaviti da će prizor kojem je pripadala postati jedna od prepoznatljivih fotografija ratnog Sarajeva.

„Fotografija je nastala 1994. godine, a nastala je s jednim velikim bolom kada je umrla moja mama. Fotografija je nastala slučajno na relaciji Dobrinja – Alipašino Polje“, prisjetila se Varešanović.

Stoddart je kasnije govorio da se, nakon što je snimio fotografiju, uplašio i potražio zaklon. Meliha je, međutim, nastavila svojim putem. Upravo taj trenutak – žena koja uspravno i smireno hoda gradom izloženim svakodnevnoj opasnosti – fotografiji je dao posebnu snagu.

Korak kao znak prkosa

Meliha je kasnije govorila da je ponosan hod dio njenog karaktera, ali i nešto što je naslijedila od majke. Tokom rata, kako je ispričala, nikada nije trčala.

Nije željela pokazati strah onima koji su posmatrali grad kroz nišane.

„Na svoj način sam željela da odagnam taj strah. To je bio poseban osjećaj prkosa, ponosa i inata“, kazala je.

Upravo su prkos i dostojanstvo postali neodvojivi od priče o fotografiji. U gradu bez normalnih uslova za život, svakodnevni odlazak po vodu, hranu ili druge potrepštine nosio je rizik, ali je Meliha nastojala zadržati osjećaj normalnosti.

Uprkos nedostatku struje, vode i hrane, brinula je o svom izgledu i štedjela ono što je imala.

„Jaka volja i navika, želja da živim i lijepo izgledam“, objasnila je govoreći o tome kako je uspijevala zadržati svoj izgled u ratnim godinama.

Fotografija koja je stigla do svjetskih časopisa

Fotografija je objavljena u brojnim svjetskim medijima, među kojima su bili časopis Life i Sunday Times. Ipak, Meliha dugo nije znala da je upravo ona žena s fotografije koja je obišla svijet.

Za njenu priču saznala je na neobičan način. U paketu s odjećom koji su joj poslale žene iz Engleske nalazio se primjerak časopisa Life. Na naslovnici je bila njena fotografija.

„To mi je bilo posebno zadovoljstvo. Tek 2012. godine uslijedio je susret“, prisjetila se Varešanović.

Tada je priča o fotografiji dobila i lični nastavak, nakon što je upoznala fotografa koji je zabilježio njen hod kroz ratno Sarajevo.

Sarajevska Sophia Loren

Meliha Varešanović s vremenom je dobila nadimak sarajevska Sophia Loren, a njena fotografija ponovo je privukla pažnju međunarodne javnosti kada ju je magazin Cracked uvrstio među fotopriče o hrabrim ženama i buntovnicama iz historije.

Uz fotografiju je opisana kao žena koja je „donijela glamur u ratnu zonu“.

Danas se ta fotografija ne pamti samo kao dokument jednog ratnog vremena. Ona je postala dio vizuelne priče o Sarajevu, gradu čiji su stanovnici, uprkos strahu i svakodnevnoj opasnosti, nastojali sačuvati dostojanstvo, navike i osjećaj života.

Meliha Varešanović ostala je zapamćena upravo po tome: kao žena koja je kroz opkoljeno Sarajevo hodala uspravno, elegantno i bez trčanja, pretvarajući običan trenutak iz svakodnevice u fotografiju koju je upoznao cijeli svijet.

Zvornička tvrđava – Kula Grad

U Bosni i Hercegovini većina gradova ima svoju tvrđavu – u pravilu smještenu na uzvišenju iznad grada, s impozantnim pogledom na okolno područje. Često nismo ni…

U Bosni i Hercegovini većina gradova ima svoju tvrđavu – u pravilu smještenu na uzvišenju iznad grada, s impozantnim pogledom na okolno područje. Često nismo ni svjesni tih nijemih čuvara prošlosti, ali kada im posvetimo malo više pažnje, njihova svrha i značaj postaju jasni.

Zvornik, Foto: Fahrudin Kreštalica

Na površini od 378 kvadratnih kilometara, koliko zauzima opština Zvornik, rasprostranjeni su brojni tragovi bogate prošlosti – nekropole stećaka, hramovi, crkve, džamije i stare građevine, ali i izuzetno prirodno bogatstvo. Veći dio ovog prostora prekrivaju šume i poljoprivredna zemljišta, koja predstavljaju osnovu za razvoj i život oko 60.000 stanovnika.

Jedan od najznačajnijih historijskih objekata u Zvorniku je tvrđava poznata pod nazivom Kula Grad ili Đurđev Grad, smještena na brdu Mlađevac iznad rijeke Drine. Prvi put se spominje 1410. godine, kada je, prema historijskim izvorima, mađarski kralj ovu utvrdu poklonio srpskom despotu Đurđu Brankoviću, po kojem je i dobila ime. Smatra se jednim od najvećih i najočuvanijih srednjovjekovnih utvrđenja u Bosni i Hercegovini, a postoje i pretpostavke da se na istom mjestu nekada nalazio rimski grad Ad Drinum.

Uz ovaj period veže se i legenda o Prokletoj Jerini, supruzi Đurđa Brankovića, zbog koje se tvrđava često naziva i Jerinin grad. Legendu Starog grada bilježi Mehmed Hudović u knjizi „Zvornik, slike i bilješke iz prošlosti“. Prema narodnom predanju, lijepa vladarica Jerina, nalik mitskoj Kirki, zavodila je mlade junake, a zatim ih, zasitivši ih se, bacala kroz tajna vrata s najviše kule u hučnu Drinu. Legenda dalje kaže da se namjerila i na mladog junaka Vuka Jugovića, koji ju je u posljednjem trenutku zgrabio i zajedno s njom se sunovratio u bezdan. Iako joj se u predanjima pripisuje gradnja Zvorničkog starog grada, takve tvrdnje nemaju historijsku osnovu.

Tvrđava, odnosno Stari grad, danas služi i kao izletište brojnim posjetiocima, nudeći prelijep pogled na rijeku Drinu, Zvornik i okolna naselja. Upravo ta kombinacija prirodnog ambijenta i bogate historije čini ovo mjesto posebno privlačnim turistima.

Grad se sastoji od tri međusobno povezane cjeline. Donji grad smješten je uz putni pravac Zvornik – Sarajevo. Srednji grad, ujedno i najstariji dio utvrđenja, današnji izgled dobio je 1433. godine, u vrijeme kada je despot Đurađ Branković zavladao Zvornikom. Gornji grad nalazi se na oko 407 metara nadmorske visine i predstavlja najdominantniji dio kompleksa. Unutar zidina sačuvano je sedam kula, osam bastiona, dvije barutane, nekoliko tabija, kazamat, cisterna i kasarna, što svjedoči o snažnoj odbrambenoj ulozi ovog utvrđenja.

Pripremila: Elvira Leka, Furaj.ba

Facebook
Twitter
LinkedIn

MOŽE VAM SE DOPASTI

POVEZANI ČLANCI